" Jedan od mučnih dana kada oči blude s predmeta na predmet i kada duša ne nalazi nigdje mira.
Mislio sam cio dan na život svoj, kakav bi imao da bude i kakav ne može biti.
Iza večernje kiše bilo je mnogo crvenih oblaka koji u meni digoše slutnju neizrecive sreće i visine.
Čudno je, kako je malo potrebno da budemo srećni i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje! "
I. Andrć "EX PONTO NEMIRI"
Knjiga koja, još iz studentskih dana, uvijek stoji negdje blizu, nadohvat ruke, onako za gušt...
I nikad ne blijedi njezin sadržaj, nego ga život samo potvrđuje.
Post je objavljen 09.10.2011. u 19:09 sati.