Zahladilo tako iznenada... Iznenađenja nisu uvijek lijepa, pa tako nije ni ova hladnoća. Teško podnosim hladnoću vremena, hladnoću ljudi, hladnoću međuljudskih odnosa... općenito sve što je hladno mi je baš brrrrrrrr... Vozam se ovim gradom i mislim, znam, osjećam da ovdje ne pripadam. Nije da pokušavam druge prilagoditi sebi, ali bome se ne trudim ni sebe prilagoditi ni približiti ovdašnjim ljudima. Živim u svojem svijetu...imam svoje ljude, ali ne ovdje...Ovdje sam stranac. Dobro je kad ljudi ne mogu zaviriti u tvoja četiri zida, to je kao da im dozvoliš da ti zavire u misli. Moje misli, moj život, moji strahovi, moja nadanja... sve moje je samo moje i to je u redu. Kad se drugi put budem vozala, zamislit ću da sam samo u prolazu...
Post je objavljen 09.10.2011. u 11:30 sati.