
Sve ti dajem; sebe, i sutrašnjicu obojanu u nebeskoplavu.
Uzdah čežnje, i drhtaj mog golog, žednog tijela
što čeka na tvoj dolazak.
Dajem ti svoju prvu jutarnju misao,
i svoj zadnji pogled prije spavanja,
koji uvijek darujem mjesecu.
Sad ga ti dobivaš.
Sve ti dajem; i proste prste ove moje, lopovske,
što za te ukrali bi sve bisere svih mora.
Dajem ti pokisli uvojak svoje kose, što se skovrčao,
baš onako kako ti voliš.
I ruke ove, puste, što jedna s drugom razgovaraju i zovu se,
jer ti ne dolaziš.
Dajem ti svoju najsjajniju sretnu uspomenu na majčin zagrljaj,
i svoje tajne, koje uvijek zamišljenim prijateljima sam pričala,
sad ih ti dobivaš.
Sve ti dajem; sebe i sutrašnjicu obojanu u nebeskoplavu.
Dajem ti svoju dušu.
I zato, hajde, dođi!
Progutaj čežnju s usana mi,
utopi se u mojoj koži, i nježnosti mojih bedara.
Uzmi ushićeni vrisak, što zatomila bih ga inače u sebi.
Sad ga ti dobivaš, ja ti ga darujem.
Samo dođi i uzmi.
Post je objavljen 08.10.2011. u 19:57 sati.