Marketing
Na Jadranu ništa novo
Užasnut katastrofičarskim najavama ciklone koja brzinom mraka prodire s područja Genovskog zaljeva i donosi strašan pad temperakure od najmanje 595 stupnjeva, jošte skamenjen u stanju potpunog šoka i nevjerice, smogao sam tek toliko snage za izgraditi priručno atomsko sklonište u šupi u kojoj inače čuvam kumpire, kukuruz i kapulu. Nabacao sam vreće s pijeskom duž svih otvora na vanjskim fasadama, nadopunio zalihu konzervi slanutka, tunjevine s povrćem, ragua i Podravkinog guzlaša, te zlu ne trebalo, napisao oporuku. Istina, za oporuku mi i nije bilo potrebno bogzna koliko vremena, nepokretnu i pokretnu imovinu brzo sam razdijelio, jedino sam malkice zapeo na spašavanju intelektualnog vlasništva, PINova PUKova, a posebice passworda od bloga, fejsa i ĐI-mejla.
Obavivši sve potrebno za doček armagedona i napregnuvši svoje intelektualne i fizičke potencijale do granice razvlačenja (vidi Hooke-ov zakon), ufatila me neka mala snaga, tako da sam se već i prije početka emitiranja "Larinog izbora", mrtav-umoran stropoštao u krevet.
Ujutro pred zoru, probudio me pjev ptica, istina, ne baš sad nekih raskošnih pjevica poput slavuja, grdelina ili faganela, ali sve u svemu, zbor od otprilike tri tisuće osamsto dvadeset i troje vrabaca oliti grajaša okupljenih u krošnji Matine murve svojski se trudio svečano obilježiti još jedno izdanje Dana neovisnosti. U svakom slučaju - hvale vrijedno, i na neki način pljuska u lice onim papanima iz limene glazbe koji više ne marširaju ulicama i ne sviraju budnice u praznička jutra.
Još H-rv-ats-ka-ni-pr-opa-la-dok-mi-ži-vi-mo....
Razmaknuvši škure, osupnuo me svježi zrak koji je dopirao s planine pa sam ne čekavši ni časa požurio u izvidnicu strepeći od posljedica sinoćnjeg nevremena.
Prizori koje sam ugledao, uistinu su bili strašni...
Svuda, dokle god pogled doseže, naherilo se užasno plavetnilo, gotovo da je neutraliziralo sve ostale boje sunčevog spektra...
Da stvar bude još složenija, pobrinula se i nezajažljiva Fata Morgana koja je svojim raljama pojela rubove udaljenih otoka...
Naposljetku mi nije preostalo ništa drugo nego dobro učvrstiti cime preživjelih brodova kako bi što bezbolnije dočekali idući smak svijeta koji je najavljen... ček da pogledam... ne mogu sad pronać... u svakom slučaju - vrlo skoro! 
A do tada - u zemlji zalazećeg sunca - sve je po starom...
Post je objavljen 08.10.2011. u 19:38 sati.