iznevjereno obećanje leta, photo by rU
Šeherezadina papučica (11), kratka priča
Ha ha ha ... nasmija se Slušatelj.
Netko će se lijepo provesti kad bijesni Zefir nahrupi iz svoje staklene tamnice ...
Ne obazirući se na njegovu upadicu, Ona nastavi pripovijedati:
Nečiji su prsti počeli odvrtati poklopac boce ...
Zefir, zasljepljen od nestrpljenja i bijesa, snagom vihora nahrupi van. U blještavoj svjetlosti vidio je samo sjenku svoga spasitelja. No, vrijeme u kojem se zaklinjao kako će onoga tko ga izbavi iz boce obasuti darovima davno je prošlo. Zefir zgrabi sjenku, poleti uvis i kad je bio dovoljno visoko rastvori prste koji su stezali izbaviteljev vrat. Krhka prilika ispade iz Zefirovih ruku i pade u dubinu. Još uvijek slijep od bijesa, Zefir poletje za njom.
Kad se spustio na pijesak ruke mu napipaše svilene vlasi nečije duge kose i spustiše niz vrat se do grudiju oblih poput plodova nara. Uzdahnu od zaprepaštenja a nosnicama mu prostruja miris jasmina. I prije no što je ponovo progledao znao je što će mu vid otkriti. Yasmina je ležala u pijesku poput slomljena cvijeta.
Propovjedačica zastade. Bilo je to mjesto u priči koje je zahtijevalo stanku, a uz to, zanimala ju je i Slušateljeva reakcija.
A kad god jasmin bude cvjetao, Zefir će poželjeti
da nikada nije bio izbavljen iz boce ... reče On uzdahnuvši.
(nastavak slijedi)
Znam, obećala sam da će ovaj nastavak biti duži.
No, jučer sam selila ribice iz vrtnog u sobni bazen i pri tome 200 litara vode prenijela iz vrta u dnevnu sobu. Osjećam se poput Yasmine koju je Zefir ispustio iz ruku pa jedva uspijevam pogoditi slova na tipkovnici.
Do večeri će biti bolje.
A u ponedjeljak ujutro čekat će vas dulji nastavak priče.
Post je objavljen 09.10.2011. u 09:11 sati.