Kaže sa da ljudi od kad se rode, umiru...
....no što kad tebi netko blizak umire i kada ni doktori nisu optimistični, kada te gledaju sa sažaljenjem, pokušavaju birati riječi da te ne povrijede a ne vide da okolišanje još više boli jer se mora čitati između redova?
Što kada saznaš da netko koga poznaješ čitav život, netko tke to odgojio uz koga si odrastao polako i bolno odlazi?
Što kada imaš mnogo riječi koje si uputio toj osobi a sada bi ih povukao, kao da nikada nisu izrečene?
Što kada imaš mnogo riječi koje nisi nikad rekao i koje još želiš reči, a znaš da će biti prečudno ako ih sada kažeš?
Što kada gledaš roditelje kako se muče cijeli život kako bi im dijete imalo sve što želi, sve što mu mogu pružiti a sada ono ne može njim pružiti ono najbitnije, nešto da ih razveseli, ohrabri jer ne zna kako jer ni samo nije veselo i hrabro?
Što kada netko koga voliš na očigled svaki dan slabi, fizički propada, psihički umire jer naslućuje kraj?
Kada sam trebala Božju pomoć molila bih, ali nikada ju nisam dobila.
Zato sam prestala vjerovati.
Kada sam trebala čudo, okrenula bih se Bogu i razočarala.
Ako se ponovo počnem molit, mogu li ovog puta očekivati čudo, izlječenje ili ću ponovno gubiti vrijeme i ostati razočarana jer je "On" ipak zaboravio dio svoga "stada"?
Možda najluđa ali i nekako najsmislenija rečenica koju sam čula je da najbolji moraju otić kako bi mi loši koji ostajemo iza njih uvidjeli da moramo biti bolji?
No kako biti bolji ako ostaješ bez jednog dijela sebe, jednog dijela obitelja a obitelj mi je sve?
Tek je početak (ponovo, jednom smo preživjeli, ovoga puta mnogo je gora diagnoza - hočemo li i ovoga puta?) što nas još čeka ne znam, samo znam da u takvim slučajevima život postaje pakao.
Pakao pun boli, pesimizma, borbe, depresije, bolnica, operacija, tumorskih endoproteza, zračenja i kemoterapija.
Što kada imaš mnogo želja, ali više nemaš snage da ih ispuniš?
Kako nekome vratiti snove i hrabrost, želju da se bori za život ma koliko ta borba bila teška?!
Kako pogledati u oći bolesnika i reći:
" Tata, volim te! Molim te bori se, želim da me otpratiš do oltara jednog dana! Molim te bori se, želim da jednog dana upoznaš moju djecu!"
Kako to reći, kako otvoriti dušu i srce čovjeku koji umire, koji više nema snage za borbu?
Post je objavljen 08.10.2011. u 11:26 sati.