taj dečko koji je na kraju sedmog otišao živjeti u Prag i u kojeg su sve cure pa eto i nas dvije bile smrtno zaljubljene
... da skratim priču - prelijep,
(i srela sam ga na moru ljetos - pa neka još ostane zabilježeno i to da je ista priča i dalje lako skrativa na isti način)
pa eto... ona je bila ta,
jedina u školi, koja se prethodno ljubila s njim,
a ja sam bila ta,
jedina u školi, koja se onda godinu dana, čitav osmi razred i pazvamo... this may come as a shock to you
- dopisivala s njim.
eto!
uglavnom - svi sretni. pa kako je za sreću evidentno nekad potrebno troje, nas se dvije sve ove godine
tek sportski prepucavamo oko toga koju je
volio više i svaka od nas doživljaj one druge krati u točno dvije riječi - potpuno promašen.
nedavno dok se po istom ćoravom poslu i opet smijemo, i opet joj i kažem:
e moja ti, neka te... raduj se ti meni koliko te duša želi, jer vidiš - JA njegova nježna pisma još uvijek imam... punu kutiju od cipela,
a ti si to svoje navodno ljubljenje možeš samo sanjati.
dva mjeseca poslije dok kao obično sjedimo na mojoj terasi s nogama u zraku, ja naprasno izdajem osobine junakinje u koju sam implicirana evidentno od tog sedmog osnovne, pa na svom vlastitom mentalnom kuponu na kojem piše "ljubićuse" ignoriram nepostojanje baš svih pet za mene nužnih tokena...
izostavljam čak i standardno sebi u bradu -
draga, nećeš se ljubiti dok ne ispuniš ovih 5 teških komada,
(svi s potpuno identičnom sličicom koja je nema pola minute - came as a shock to you)
i kažem joj najednom...
out of the blue(s) i s pozicije sveznajućeg pripovjedača:
ljubićuse.
4.
Irena i ja (nastavak)
...za roman bi trebala u nekim dionicama malo običnije pisati.
ok, trebam se moći napisati nelirski, pomislim. pa dobro...
napisaćuse.
5.
samo ja (početak)
predajem ispunjeni kupon.
tessa k