28. NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE Iz 25, 6-10a
Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se
uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva! Riječ Gospodnja.
Psalam 23 (22), 1-3a. 3b-4. 5.6
U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
u sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
ČITANJE POSLANICE SV. PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA
Fil 4, 12-14. 19-20
Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. Riječ Gospodnja.
ALELUJA: Ef 1, 17-18
Otac Gospodina našega Isusa Krista
prosvijetlio nam oči srca da upoznamo
koje li nade u pozivu našem!
†
ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MATEJU Mt 22, 1-14 ili 22,1-10
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći:`Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!`" "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." "Tada kaže slugama: `Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!`" "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.” «Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: `Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?` A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: `Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.` Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.» Riječ Gospodnja.
Sve mogu u Onome koji me jača – riječi su svetog Pavla koje nam moraju biti duboko urezani u srce, bilo da smo na nekoj životnoj prekretnici, u sretnim ili tužnim trenucima: “I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti”, piše prorok Izaija. Nikada ne smijemo zaboraviti koliko nas Bog zapravo ljubi jer, ustvari, Njegova ljubav ruši sve zapreke i u nama, ali i oko nas kako bi se izvršila Njegova volja u našim životima jer, kako Filipljane uvjerava Pavao “Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu”.
Izaija, pak, proriče kako Izraelci nisu jedini odabrani, narodi sa svih strana Zemlje pozvani su pokloniti se ljubljenom Ocu: “Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda”.
Ujedinjenje sviju naroda donio je Krist. On nije umro samo za Izraelce, svoju žrtvu na križu poklonio je svima, i tebi i meni, svakom ljudskom biću, upravo je On uništio smrt za sva vremena i otvorio nam put prema rajskoj gori.
Pitanje je jedino jesmo li spremni za gozbu na koju nas poziva Otac. Hoćemo li možda, poput uzvanika iz Isusove prispodobe, tražiti izgovore i načine kako izbjeći poziv upućen svima? “Dođite na svadbu”, poziva nas Bog jer “objed sam ugotovio, junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno”. Svadba je, zapravo, poziv na blagovanje Kristova tijela u Euharistiji. “Mnogo je zvanih, a malo izabranih”, stoji u Svetom Pismu ili, kako bi to mogli protumačiti, nismo baš svi koji odlazimo na Svetu Misu dostojni blagovati za stolom Gospodnjim jer, kako i sam kaže: “Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: `Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?` A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: `Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.”
Što nam to govori? Ako ne budemo “odjeveni” čistoćom i prožeti Duhom Svetim, oboružani svakodnevnom molitvom i prošnjom, bez oklijevanja priznajući Isusa Gospodinom i Gospodarom svoga života, nosili životne križeve koji samo u Kristu postaju jaram sladak i breme lako, nismo dostojni biti zapisani u Knjizi vječnoga života.
Jedan od najljepših psalama, 23., primjer je kako Bogu klicati i zahvaljivati u svim životnim situacijama - onda kada smo ispunjeni srećom: “Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim On mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim On me upravlja radi imena svojega”; ali kada se na našem putu nađu i prepreke Zloga: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.”
Bili, dakle, naši dani ispunjeni tugom ili srećom, suncem ili kišom, Bog ostaje jedino naše utočiste. Jedino se predajući Njemu u potpunosti svim svojim bićem možemo smatrati, ali i osjećati odabranima, dostojnima svadbe, i biti sigurni kako nam On daje utočište na svojim dlanovima, u koje smo svi urezani.
Hrvoje Lovre Staničić
Post je objavljen 08.10.2011. u 07:09 sati.