Marketing
No Jobs Today
jučer je preminuo Steve Jobs, čovjek koji je volio računala i kako tvrdi neimenovani izvor - sok od jabuke. njegovi sljedbenici tuguju, no Miro nema vremena za to: on je siromašan student iz Like i preko student servisa odrađuje raznovrsne poslove da bi se prehranio i školovao u hladnom Zagrebu. skupocjeni uređaj koji posjeduje poklon je gospođe K.
Krizanteme za Steve-a, tebe i mene, Meister Huc 1996, ulje na platnu 60x50cm
uđe u oronulo dvorište, u vlažnom haustoru ubaci letke u 'rđave metalne poštanske sandučiće te se uspne spiralnim stepeništem do vrha i zapali maricu. već satima dijeli propagandne materijale po gronjogradskim zgradama i treba mu predah.
netko tu gore u dnu hodnika, iza posljednjih vrata piše na staroj pisaćoj mašini. Miro nikada prije nije čuo taj zvuk, ne uživo. jure slova bijelim papirom poput lisice u bijegu pred čoporom uzbuđenih pasa goniča; poput konja ošinutih bičem smiona jahača; poput geparda u lovu na plijen, poput...
BIP-BIP...
najnoviji uređaj u džepu obavještava ga o pristigloj poruci. on poseže za njim...
sa zaslona mu namiguje mesnata pička gospođe K.(48), udovice računalnog genija koja više od svega voli mlado meso. Miro pak pati od edipovog kompleksa i majčinsku ljubav traži u starijih žena.
AL SAM SE NAPALILA, BAŠ SAM SE NAPALILA VOLILA DA PUŠIM TVOJA VELKA JAJA DRPAJ ME ZA SISU UPRI U ME KO U ŽIVOTINJU IŠAKAJ ME IŽĐARAJ ME TO MI PRIJA BA čita on popratni tekst slikovne poruke. pimpek mu počinje bubriti.
KAD PADNE NOĆ JA ĆU TI DOĆ NABIT ĆU TI GA DA ĆE TI OČI ISKOČIT tipka on natrag i uz poruku kači svježu fotku visoke rezolucije vlastitog spolovila u erekciji. zatim počinje masturbirati zureći u mesnatu pičku gospođe K. na zaslonu svog i-Phona 4s. udara snažno, udarnički no ometa ga to uporno i neprekidno metalno kljucanje zuba pisaće mašine...
TIP-TIP-TIPTIRIP-TIP-TIPTIP-TIP-TIPTIPTIPTIPTIP-TIRIP...
oh ti prokletniče umri već jednom, u mislima proklinje bijednog tipkača.
no neznanac ne zastajkuje. jure slova bijelim papirom poput lisice u bijegu pred čoporom uzbuđenih pasa goniča; poput konja ošinutih bičem smiona jahača; poput geparda u lovu na plijen, poput...
Miro obeshrabren odustaje, sprema tužno spolovilo natrag u hlače i prilazi vratima.
IGOR PANDIĆ, pročita na pločici iza kojih radi neumorni tipkač. ime mu ništa ne znači. da pokuca i mastodontu, dlakavom nosorogu, triceratopsu, atavistu razbije njušku?
bijedni luzeru, napokon prosikće i žurna koraka kreće niz stube.
vani počinje padati kiša. nema kišobran.
BIP-BIP...
najnoviji uređaj u džepu obavještava ga o pristigloj poruci.
on poseže za njim...
Post je objavljen 07.10.2011. u 16:32 sati.