Marketing
O zabludi i prijevari...
"što se više ulizuje, to jače siječe žrtvu...
I ja, pa i ja, u mlakom moru nemara osjećam neba i polja kako se mili meni...
Blizljiv, tugaljiv, sirovina, ne marim da sam gol, ulizljiv, bjegljiv, kladljiv, glagoljam ljeposlov...
Nitko me ne može nahvaliti koliko mogu sam..."
Govoriti o drugome, možemo na više načina...jedan je, da govorimo u prvom licu...
Priznajem, i sama, često, kada želim pojasniti neki problem, poglavito kada želim naglasiti naznaku rješenja, onda mi je najlakše govoriti u prvom licu...iz iskustva znam da je to najzahvalnija forma...
Ima onih koji strpljivo, ali podmuklo, skupljaju i upijaju, njima mrske potankosti, pa kada dođe trenutak, kad im se čaša prelije, sve to što su podmuklo skupljali, poslože na dlan i opale, posred čela, šamar, osobi koja im je, i ne znajući i ne hoteći, oživjela njihovu sklonost, strast za šamaranjem...
Istina je da su ti isti imali tisuću i jedan puta priliku reagirati: reći, prigovoriti, ukazati, suprotstaviti se, ali nisu...
Ali, zaboga, zašto u prvom licu...ja još nikada nikoga nisam vidjela da je opalio sebi šamar, onako, s pet prstiju, posred čela...ali jesam, da je tako reagirajući probudio, u onima koji od prve i prvi sve razumiju, urođenu sklonost zabludi, i da je utažio želju onih kojima rastu zazubice za osvetom...
Zabluda se tako i širi...oni najprijemčljiviji je prvi prihvaćaju, predaju drugima, jer, ako ovi misle da je tako, onda je tako, zašto bi oni trebali misliti da nije...čemu se truditi, ta od truda nikakve koristi...uostalom, tko će se sutra sjetiti što je bilo jučer...sutra je novi dan, nove zablude...samo su naše sklonosti stare, one od jučer, od prekjučer, od pred godinu, dvije...to nikome nije važno...
A oni žedni osvete, oni ne znaju zašto su baš nje žedni...
A ja mislim da kada si svega žedan, onda je osveta jedina žeđ koja te muči i koje si svjestan...
Post je objavljen 07.10.2011. u 07:58 sati.