Marketing
uistinu rutinski jutarnji pregled dlanova
"Cuj, Neptunka, ako je osjecaj dobar, a ti ga zadrzi, ali malo mi je ovo ni ni ni...nista, nikoliko, ni....
Daj uz osjecaj koji zelis sacuvati malo potvrdnije i odredenije odgovore." (Sredovječni jučer)
ok... opisat ću taj nedvojbeni osjećaj, pomislih.
dat ću mu ovdje i ime i liniju sudbine.
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
...
napisala sam cijeli jedan dugi odgovor još jučer,
onako... zanimljiv rekla bih,
a onda sam ga brže-bolje pred sobom sakrila u arhivu,
gledajući lijevo-desno... da me nije možda ipak netko vidio.
i sada još uvijek stidna ipak se pitam;
kada mi je i čijom rukom u pogled ukapana bojazan da je nedolično pisati kad si dobro,
da je sreću nepoćudno opisivati, pa i dok se još istražuje,
da je nedopustivo pisati konkretno,
da je besmisleno pisati razumljivo,
da je sramotno pokazati se u po bijela dana...
da će dok iskreno pišem o sebi isplivati i neke istine.
pa opet osjetih onu istu potrebu koja se na takve strahove
i znojne dlanove uvijek lijepi
da barem onda svaki tekst koji previše o meni zna,
bude opremljen i znanjem kako se momentalno samouništiti,
a ne da ja moram naknadno prljati fine ruke.
...
reći ću ipak još ovo:
jučer sam ponovno otkrila i to da sasvim drugačije pišem/živim
s crveno nalakiranim noktima.
ali svejedno;
dok ne omudrim,
dok ne sredim stid,
dok ne riješim problem kućnog odgoja protiv kojeg se nikad nije moglo...
izlagat ću svoje dlanove na pregled kao i do sada;
kao nejasno vidljive,
nikome pripadajuće,
skrivajući prste,
u crno-bijeloj inačici
u suton ili svitanje.
...
p.s.
jutros sam stavila novi sloj laka.
tessa k od tesara
Post je objavljen 07.10.2011. u 06:54 sati.