--------------------------------------------------------------------------------------------------
Ćevrtak (po grebaški)
Došo sam iz, ja mislim da je ono Mariborska ulica, i prođem kroz pišaonicu (podhodnik kod dvorane). Zastao sam na vr skala vrteći u glavi di mi je sve poć. Možda i jesam gledao u dotične ma ih nisam primjetio jer sam pensao druge misli.
A ono pred mene dvije mladice, moguće i školarice ali zaobljene, oću reć nisu štrkljaste, vidi se dozrelo voće.
- A barba šta nas tako gledate?
Zatečen zatresem glavom i pogledam, nu ti miša maloga.
- Bog cure…a ja se zamislio, neki problemi i tako.- i koraknem.
- Ali barba baš ste nas gledao, nismo mi plavuše.
- A more i bit e, a skužajte…ma eto kad je već tako ispalo da vas gledam, jel vas mogu nešto i pitat.
- Naravno da možete, moja mama uvik reče da moram lipo odgovorit fosilu.- (ma nu).
- Doduše mene nije briga jel ma radi vašeg zdravlja želio sam reć da vam nije dobro tako gologa pasa hodat…
- Oli će te nas napast?
- O bložesačuvaj, ćerce moja preladit će te se pa će bit belaja. Te hlače nemaju prst visine u pasu a kosti vam gole.
- E pa šta.
- A eto ništa ali nije zdravo to oću reć…nego, kad već divanimo, obzirom da vam je kaiš obišen radi forme, kako vam te hlače ne spadnu, što ih drži?
A one kao po dogovoru.
- Zakačile smo ih za klitoris.-
Zakikoću se, divlje zabace glavu i gizdavo odlepršaju. Mladosti, mladosti.
Gledam na pijaci one pomidore u grozdu sve istog oblika i veličine baš kako ono EU traži. Znate one zakone o istoj veličini kupusa, jabuka, kukumara itd. pa se mislim, bložemoj kako bi bilo da se taj zakon primjeni i na ljudskoj vrsti.
Imaš krivi nos ili klempave uši, možda ti je pimpek veći ili manji od propisanog, odma s tobom u sapun. A dašta ako idemo u civilizaciju ne možemo si dopustit da smo van standarda za ne reć van škvare.
Vidim na banku dinje, male prgave ali mi zapele za oko, šta ću volim ih. A ko ih ne bi volio onako šesne.
Viš sad mi pade na um da sam neki dan vidio na netu krimpir, big krumpir, borami ako nije kao glava veleuvaženogsaborskogzastupnika velikog mislioca i doktora bljuvotina, Đakića.
O bložemesačuvaj ovo nije dobar znak kad njega spominjem, mora ću poć misu platit.
No da se ja vratim dinjama ili pipunima i tako ih se zove doli južnije.
- Pošto?
-Tri kune komad.
- Daj mi dva komada.
- Ajde tri za deset, može.
- Ae može…ček ček, tri za deset, ae da je četri za deset ili da je komad četri kune a ovako…?
- Dobro vratit ću kunu.
Ma ukrast će ti iz očiju pa makar dvaest lipa.
Uspnem se uzaskale i krenem prema banki a onde di staju busevi ima i ploča za okačit šonetu. Ne samo tu, kače se i po onim stablima.
Vid ovo, gužva ne mogu vidit ko je zaboravio dihat a šoneta kao u priči. Izdužio sam vrat ma ni blizu a onda se nakašljem i velim.
- Šta je ovo čekate red a?
Kad su se okrenuli i pogledali me, uuu, ma blogami rasprše se „kud koji mili moji“ hehe.
I tako sam na miru pogledao čitulje.
Počivajte u miru ma isto ćete glasovat e!
Post je objavljen 07.10.2011. u 00:11 sati.