Na stolu je hrpa papira i hrpa knjiga.
Ako ću se baviti hrpom knjiga, dobit ću dobre ocjene, mogućnost upisa na fakultet koji želim i razne druge povlastice.
Ako ću se baviti tom hrpom papira, dobit ću nagradu na županijskom Natjecanju iz povijesti glazbe. Ma, fućkaš ocjene!
Tako je otprilike izgledalo moje razmišljanje prije nego sam se prihvatila učenja za Natjecanje. Ako u 11. mjesecu oko Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru vidite učenike kako se vrzmaju s hrpama papira (a nisu note), onda se vjerojatno pripremaju za to Natjecanje.
„Bit će i slatkih iznenađenja“, rekla je profesorica.
Slatkih iznenađenja! Ne, hrana se ne propušta.
I tako smo svakodnevno učili na putu iz gimnazije do glazbene (8 minuta laganog hoda) i iščekivali dan Natjecanja. Jutro uoči Natjecanja u gimnaziji se nismo bavili ničim osim Mendelssohnovom biografijom i izvođačima na Woodstocku, što su bile teme za veliko i malo Natjecanje. Živjelo kratkoročno pamćenje!
Natjecanje se održavalo u prostorijama Veleučilišta, gdje nas je dočekalo i to slatko iznenađenje - Mozart kuglice. Možda vam se čini smiješno, ali učeniku koji je cijeli dan na nekakvom pecivu i eventualno najjeftinijoj čokoladici iz Konzuma, Mozart kuglice su događaj dana za njegov želudac. Okrijepljeni slatkim iznenađenjem, prionuli smo na posao i počeli rješavati testove.
Poslijepodne, kad su me proglasili pobjednicom Natjecanja o Mendelssohnu i drugom na malom Natjecanju, shvatila sam da se isplatilo odlučiti za hrpu papira.
Nagrada je bila super, a ako hoćete saznati koja je , morate jednostavno pobijediti. ;)
Ivana Zelić
Post je objavljen 06.10.2011. u 23:54 sati.