Nestalo me... Ona luda francuskinja sta zivi u sobi do, je u onoj svojoj silnoj dosadi downloadala gigabajte filmova kroz zadnjih misec dana tako da nam je potrosila internet limit i ostavila nas izolirane od svijeta...pravo cudo da nam jos i pandurija nije na vrata pokucala s optuzbom za piratstvo.
Ista ta je radi navedenog razloga tulila zadnjih tjedan dana zaleci da njen zivot nema smisla ako ne moze chatat sa svojim deckom pa udarila po cokoladnim keksima i sladoledu. To je rezultiralo kucanjem na moja vrata svakog jutra, nakon sto bi se odazvala prirodi, trazeci vagu koju ljubomorno skrivam pod ormarom. A onda bi uslijedilo negodovanje, pa kimanje glavom, pa negiranje...'Ma imam previse robe na sebi' onda bi se skinula sve do grudnjaka, pa opet stala na vagu...'Hm...' Skala je pokazivala ni manje ni vise nego 80 kg. A onda je zakljucila da je to ipak napredak s obzirom na 82 kg od proslog mjeseca. Potom je otisla marendati...cetiri tosta namazana maslacem i jamom od crnog ribiza, zalila je to s bilom kavom, pa uzela cokoladne kekse s police. Nakon pola sata vec je razmisljala o tome sto ce spremiti za rucak. Odlucila se za neki toboze francuski specijalitet i upilala mene i Alessandra da ga moramo probati. Sastojao se od narezenih krumpira i vrhnja za kuhanje. Nasjeckala je krumpire, vrhnje pomijesala s malo mlijeka, dodala sol i grijala na stednjaku, poslozila krumpire, prelila ih tom smjesom i stavila ih u pecnicu. Nakon pola sata izaslo je nesto sto je podsjecalo na pitu krumpirusu i na 2000 kalorija viska. Nabola sam pinjurom sumnjicavo onaj bidni krumpir i stavila ga u usta. Nije se ni ispeka posteno, a ono silno vrhnje me toliko zasitilo da nisam imala potrebe ni zelje za iducim zalogajem.
Vratila sam se svojoj kavi i zapalila duvan. To je bila moja 'Amy Winehouse' dijeta (iskljucivsi droge...barem one teze). Ona pouzdana kojom ces izgubit sve kile viska jer si pod tolikim jebenim stresom da izgubis volju za hranom...
Nego anyway, da se vratim na ono o cemu sam u biti zapocela pisati... Volja. Volja za promjenom... Najlakse je zaliti kako nisi zadovoljan sam sobom i ne pokusavati to promjeniti. Najlakse se prepustiti starim navikama i satrati vrecicu chipsa i twix cokoladica pred televizorom pa kukati kad stanes ispred ogledala.
Oni lulavi Ameri stalno nam uvaljuju neke emisije o tome kako trebamo prihvatiti svoje tijelo jer ka bitno je ono sto je unutra a tamo smo si svi lijepi i savrseni. Pa imas ove self-help programe i knjige koje debele citaju pa si mantraju svakodnevno u ogledalo 'I am beautiful no mather what they say ' a to sto ih kolesterol malo po malo tira u grob, to nema veze (aj priznajem, ni moji duvani ne utjecu na mene puno bolje).
Pa si za utjehu krive genetiku, pa teske kosti, pa gravitaciju...
Da, da znam, zla sam...i okrutna...i zivot je pa sto :P
I sad tu ljudi citaju pa misle odkud se ova nasla prozvana komentirati..a eto dala sam si to pravo jer je meni uspjelo, a ako je meni onda ocito moze svima, jer nisan ja bas neki uzor dosljednosti i upornosti..
Mislim da je to bila prva godina faksa kad su nas poslali na 'sistematski'. Tamo me medicinska sestra uputila na vagu od koje san do tada bizala ko vrag od tamjana...a znala san i zasto...zato sto je pokazivala 10tak kila viska, sto je teta medicinska sestra i sama potvrdila. 'Na tvoju visinu idealna tezina bi trebala biti oko 55-6 kg' rekla je. Khm, tek onda mi je doslo u glavu da bi mogla i skinut koju...ipak je to rijec struke...sluzbena dijagnoza i to - debela sam, nema pogovora.
Zaredalo se par neuspijelih pokusaja ovim i onim dijetama dok nisam skontala da ce dijeta promijeniti moj izgled samo privremeno ako se ne saberem i promjenim nacin prehrane. Od tada, sam se ostavila niskoristi cokoladica, secera u kavi i caju, Hamburgeri ne dolaze u obzir, svinjetina isto tako...i moj se zivot okrenuo za 180 stupnjeva. I sama sam zavolila piletinu, crveno meso, jaja, kava sa secerom mi je sad nezamislila. Preslatka je i ne mogu je piti, isto je i sa cokoladicama, zapocnem li jesti Kinder Bueno, ne mogu ga zavrsiti jer se osjecam pre sito nakon polovice. Mrkva, Zelena salata, riba...povrce i proteini, to je kljuc...Ako se zazelim necega slatkog kupim si sladoled, njega jos uvijek lako podnosim. Takodjer suho voce, tipa sljive i breskve su super nadomjestak za cokolade i ostale niskoristi poslastice. I rezultati su besprijekorni: Samopouzdanje do plafona...nosim br 8. sto je kod nas 36. Stanem u ama bas svaki komad robe koja mi se svidi. I nema te hrane koja bi me natjerala da se vratim na staro.
Moja misija je zavrsena. Zar to nije cilj onih silnih knjizurina o samopomoci - da se osjecas dobro u svojoj kozi.
Post je objavljen 06.10.2011. u 20:48 sati.