Kad si na bolovanju i nemreš nikamo, sjetiš se nekadašnjih navika, ljudi, postova, događanja...
Treba početi pisati, jer "pisci su čuđenje u svijetu".
Mi, poetske duše, jedine znamo vrijednost svakog retka.
Možda otvoriti novi blog i krenuti u pustolovinu. Po uzoru na Karmelića,
svaka priča mi izmami osmijeh na lice i vjerujem da je prije samo običan muškarac negoli Casanova,
ali žar kojim piše daje mu neku jebozovnu crtu koja tjera na izazov.
Možda ću se samo zagrnuti balonerom i krenuti ispočetka.
Možda ćeš samo naslutiti, ali nećeš znati.
Rekoše da su ovo zadnje tople zrake sunca ove godine.
Zapalimo vatricu.
Post je objavljen 06.10.2011. u 11:07 sati.