Zanimljiva stranica/projekt me potaknula na razmišljanje o pitanju iiz naslova. Da sam doma i izbije požar, sigurno bih prvo trčala buditi Supermene i ostale. Onda bih spašavala jednu posve nepotrebnu kutiju pisama i fotografija. Naravno, uz pretpostavku da se Supermeni brinu oko dokumenata.
Da u ovom stanu moram spašavati nešto.... Ružičasti foto album koji je star kao i ja. Ništa drugo mi ne pada na pamet iako već nekoliko dana pogledom prebirem po svemu u vidom polju. Kao prava superjunakinja vidim i iza zatvorenih vrata/ladica/kutija. I nema ničeg što bih spašavala u slučaju požara, osim tog jednog albuma. Možda vanjski hard, ali i to mi nije posebno napeto. Već sam ostala bez jednog pa sam morala rekonstruirati sadržaj, a evo sam preživjela i taj gubitak.
Kad su, ne tako davno, ljudi s ovih prostora nenadano i u prekratkom času napuštali svoje domove i mjesta na kojima su puštali korijenje, nisu imali tu povlasticu koju ja tako drsko koristim - nisu imali vremena razmišljati o tomu što žele spasiti (osim glave na ramenima). Grabili su gotovo pa prvo što se našlo na putu, pod rukom ili pred očima. Iz priča koje sam slušala godinama čula sam kako te nasilne odlaske nisu doživljavali konačnima, ne u tom trenutku. Činilo se mnogima kako je riječ o privremenom i kratkotrajnom odlasku nakon kojega će sve njima važne i vrijedne stvari ostati baš tamo gdje su ih i ostavili. Tko zdrave glave izložene smrtnoj opasnosti razmišlja o foto albumima ili kutijama s pismima?! Toliko je praktično važnih stvari koje treba ponijeti sa sobom. Sjetim se moje kume koja je godinama daleko od svog doma potiho prebrajala sve longplejke koje je ostavila u djevojačkoj sobi. "Jebeš ploče!" , rekla bi na kraju tog svog retrospektivnog puta. Da, jebeš ploče kad izgubiš godine života koji je tek trebao biti život. A umjesto toga je bio povlačenje po tuđim domovima, sobama i prćijama u kojima nema ništa što bi te i izdaleka podsjetilo na tebe koja si bila i koja si mogla postati da te nisu prerezali napola i jedan dio tebe pustili da se osuši, a onaj drugi, žilaviji i prgaviji izrastao u neko sasvim drukčije biće nego si htjela i planirala.
Hebeš ploče, hebeš foto albume i alat. Spašavaj sebe koja si mogla postati da nije izbio požar.
Post je objavljen 30.11.2011. u 19:35 sati.