Gladni, Meister Huc 1995, 80x60cm
moj prvi podstanarski stan
bio je trula rupa u zagrebačkoj Dubravi
ispunjena bapskim namještajem iz trideset i neke
no bio je to moj prvi podstanarski stan
i ja sam ga volio
u njemu sam započeo tkati SVOJ život
tu večer kada se uselih
sjedoh u polumračnu kuhinju
za apšisali bijeli drveni stol
pripalih cigaretu, otvorih pivu
pa nazdravih novom početku
potom spazih stari radio-kazetofon na prozoru, iza čipkaste zavjese
u njemu bi kazeta, BASF devedeset minuta, bez naziva
ostavština prijašnje podstanarke
pritisnuh play
........ ...ne daj se godinama moja Ines...
reče Arsen
........ ...drugačijim pokretima i navikama..
slušao sam
........ ...uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama, po poklonima...
pjesma je svirala
........ ... dugo je pripremano naše poznanstvo...
jednom
........ ... pa tvoje grudi, krevet i moja soba...
drugi put
........ ...raspolažem sa još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti...
treći put
........ ... ponovo počinje kiša kao što već kiši u listopadu na otocima ...
pjesma je svirala neprekidno
........ ... kiši u listopadu na otocima ...
nanizana s obje strane kazete
........ ... na otocima ...
Ines se nije predavala, minutama, satima, danima,
godinama
i ja se nisam predavao
zajedno sa nevidljivom podstanarkom
sa Arsenom
sa njom
sa Ines
generacijo!
........ ... a sada još malo šetnje uz more
i gotovo
Post je objavljen 05.10.2011. u 15:03 sati.