Sjedila je tako u svom stanu kao u vlaku, ne putujući nikamo, jer i nije imala kamo, i držala na koljenima svoju jedinu imovinu, svoje albume, svoj skromni dosje života.
Dubravka Ugrešić
Nisam se željela skupiti u tu malenu kutiju, ulaštiti,
pripremiti na život kao na borbu jednobojnih kompromisa,
zaintrigirati bojne redove svojim bijelim, umirućim kretnjama.
Ostala sam stajati baš ovdje, mirna,
spokojna kao da je vrijeme upotpunilo tu malaksalost odluke,
to promatranje trenutaka koji se nižu u prozračni vintage,
spremni za usivljenje; biti siva.
I ta je kutija vrlo nespretno odradila molitvu za boje, za kretnje,
za taj iznenadni, nenajavljeni strah kojim sam se skladištila,
tu odraslost odgode.
Ponovno nepomično ustajala, plava.
Post je objavljen 05.10.2011. u 10:56 sati.