kako je drag ovaj blog! ima puno nostalgičnih flešova u svakom postu. i to, i svaki put se iznenadim kako ingeniozne tekstove uspijem napisat kad se ufuram u tematiku dana koja neizostavno uključuje bitchin' and whinin' 'bout stuff. ali to je okej, jer tu se otkriva moja seratorska osobnost pa to u nekakvom paketiću i nije tak' loše. bar meni. ha. so, 2 ujutro je, ne želim ić ninat jer se ne želim budit ujutro,jer moram radit miljon stvari koje ne želim,jer sam si sistematski dokrajčila život u roku od 3 mjeseca. i koliko god se shitty osjećala, moram reć da mi pisanje ovoga na ovako pustošastom blogu apsolutno daje osjećaj smisla iltiga Poante, s velikim p. bitno ga je duplo naglasit. sososo. wellwellwell. ah votevr. dozvolila sam si na sekund da se zavučem u prvu agendu moje sutrašnje patnje, ali sad kad sa tu, sve je peachy. enivej,već na prvom predavanju u mom sadašnjem fakultetskom obrazovanju, uočila sam kako moja evolucijski i darvinistički vrišti protiv navedenog argumenta akademskog lingvista. i koliko ustvari jedna skraćena rečeica sadržavajući punu informaciju,ali bez dovoljnog plagiranja samog pitanja može izbaciti aspiring genetičara iz svog mentalno predočenog toka života. ali dobro, always something to bitch about, to je očito. nije to ni tako loše, bar se nadam. vjerovatno bi našla neki silver lining ali eto, svaki put kad zakašljem me zaguši slap suza iz mojih baby-bluesa. bemti, možda mi i poezija leži, nije ovo loše. 'klepam rime ko neki yo-yo motherfucker. isto žalosna činjenica, najfriži čuvar srca moga, well, otmičar možda pobliže opisuje tu situaciju, jer nije da je zaista zabrinut za navedeni organ, apparently baca oko na devojče malo mlađe od mene i, kako je divni simon amstell rekao (ako ikad skupim hrabrosti, naći ću njegov imejl i naširoko mu opisati just how much I love him) "someone like me, just better!". i to nebi bilo toliko strašno (okej, bilo bi.) da to dijete,.. (nije dijete, ali ovakav patronizing pomaže. for now.) ..da ta silly little bitch ne radi sve što ja želim napravit već godinama,ali to ne radim jer sam cunt koja se boji svega živoga i neživoga (živo odnosi prevagu ipak.) eto tako. znači našao je nekog like me...but better. i da nastavimo quotat divnog mr. amstella (makar je ovo više parafraza at this stage) , "I realised I wanted someone like me, but better! so, I just need to find someone who wants himself... but much, much worse." i nije to mogao divnije sročit. i nije moglo bit više to the point. ako sam ikad čula nekoga tko priča kao da slušam sebe, onda je to on i nitko drugi. solitjud! bemti. želudac mi kruli like a mothabitch. moram neš papat. evo ga, već je 2 i pol, i sati sna mi se rapidno smanjuju. faktički. morala sam u dva dana spustit svoj mean-I'm-so-emo-and-evil-and-y'all-stay-the-fuck-away-from-me-cuz-stuff's-gonna-happen-that-they-didn't-even-invent-fords-for-yet-look i upoznavat ljude omajfakinggad što je valjda najgora stvar na svijetu za mene (osim još par drugih miljun stvari o kojima sam sigurno pisala paragrafe do sad, ali se neću prisjećat jer sam trenutno fokusirana na ovaj specifični.) jer, fuck it, people are scary a ja nisam najzanimljivija i intrigantnija osoba koja će im automatski zaokupit pozornost poput nekih disco-seizure lights. više jedna od onih koji lupe foru (koja je fucking HILLARIOUS) i prođe neoučena, ili zato jer su ljudi silly bitches ili zato jer me nitko nije čuo, jer uz svoj sitni tiny voice ispraksiran tokom godina, imam faking prehladu i promukla sam pa je to još i nižih visina nego inače. savršeno za upoznavanje ljudi i forsiranje prijateljstava jer tamomorašnekogznatjersiinačedoomedforeternity. e i u zadnje vrijeme mi šteka konverzacija s ljudima s kojima špreham svakodnevno i s internim forama and shit. to je to. moram počet radit crazy shit i upoznavat manične ljude nda imam priče za prepričavat i socjalizirat se! to zvuči kao bitchin' plan, i stvarno postanem eksajted, ali onda se sjetim sebe u grupi novih ljudi, i...hahahahah. da kvotam još jednu prefakingdragu osobu iz svijeta stand-up komedije, "if you gave it your all...if you harvested every screed of energy within you.... that you could maybe. eat less cheesy snacks." i ima pravo dylan, jer se ljudi jako teško mijenjaju. ja pogoovo, peace out, idem jest jer će me želudan proždrijet. čaoboh
p.s. kategorije su obavezne?? kako se vremena mijenjaju........ (i još uvijek ne mogu vjerovat da reklame skaču usred faking bloga.)
Post je objavljen 05.10.2011. u 02:07 sati.