Marketing
'ALIENS' ZA PONAVLJAČE ('SPIG' Vas ponovno vodi u kino )
Od nekoliko stotina crtica iz mog života koje je kolega Luxon bio prisiljen s veseljem poslušati, svakako mu je najdraža anegdota kad sam s ocem, tamo negdje sredinom osamdesetih, išao u kino gledati drugi nastavak 'Osmog putnika' poznatijeg kao - 'Aliens'.
VIDEO MANIA
Čitatelji moje generacije sjećaju se tog vremena kao doba kad je na naša vrata zakucalo novo čudo tehnike.
Ime tog veličanstva bilo je - video-rekorder !
Prvi modeli bili su veliki kao omanji nadgrobni spomenici, a cijena im se mjerila u tisućama dojč maraka.
Jeba' te jarac, koja je to bila histerija !
Uzaludno je objašnjavati mladim naraštajima kakav je gušt dignuti preko vikenda pun naramak video kazeta sa očajnim kopijama najnovijih holivudskih hitova i gledati…tri-četiri filma zaredom (od kojih je jedan obavezno morao biti pornić jer radi toga je video i bio izmišljen. Znete ono, pizda i kurac preko cijelog ekrana, u lijevoj ruci daljinski, u hrvatskoj desnici – spolovilo .
Tko kaže da to nije nikad probao - ili je žensko ili laže kao pas !)
A mi koji smo živjeli u Rijeci pamtimo to vrijeme i po nenadjebivoj 'TV Omišalj'.
Skupina video-gerilaca su u… gle čuda …Omišlju pokrenuli pravu, pravcatu piratsku TV postaju i neopterećeni zakonom o autorskim pravima rokali najnovije filmove sa VHS-a od jutra do mraka.
Urbana legenda se proširila za čas i ujutro bi svi imali podočnjake boje cikle od cjelonoćnog gledanja 'Platoona','Top Guna','Boje novca','Karate Kida','Crocodile Dundee-a','Američkog ninje' i sličnih divota.
Živjela anarhija !
Normalno, prokletstvo zvano tehnička inferiornost nije me mimoišlo ni u to doba jer je za gledanje ovog blaga Božjeg trebalo imati prvenstveno dobar geodifuzni položaj, a zatim i konfiguracije u obliku pojačala, duge željezne cijevi vezane za balkonsku ogradu i one ogavne crno-žute logaritamske antene uz pomoć koje su se inače pratili : Italia 1, Rai 2, Rai 3, Rete 4, Canale 5, ...
Mi u jebenim socijalističkim zgradama imali smo, kao pravi samoupravljači, zajedničku antenu i umjesto TV Omišlja pratili jedva gledljive snježne siluete začinjene obilnim šumovima….pa bi nakon deset minuta živciranja bijesno prebacili program na 'Zlatnu piruetu' i Milku Babović (''…za gledatelje s crno bijelim televizorima reći ćemo da naša Sanda ima plavu bluzicu i plavu haljinicu sa žutim šljokicama…uuu, kakav trostruki aksl….'')
Nije nešto, al' je bar čista slika….
U SVEMIRU NITKO NE MOŽE ČUTI VAŠ VRISAK !
(reklamni slogan za prvi dio 'Aliena', neznalice!)
I tako je, jednoga jutra, moj stariji brat ushićeno prepričavao kako su sinoć kasno navečer na 'Omišlju' gledali 'Aliens'.
Iako kolega Luxon Le Peppe gleda na me kao na intelektualnu kombinaciju drške za motiku i Velikog Bleka, ja jako volim SF, ali ne kako to rade duševni bolesnici poput njega već kako to prakticira normalan svijet.
Možete misliti kako su mi se naperile uši slušajući o poručnici Ripley koja pedeset i nešto godina pluta Svemirom, o koloniji s kojom je Zemlja izgubila kontakt, o marincima koji se idu napiti krv…kiseline Alienima, o onom androidu kojeg matica na kraju prepolovi…jeba' te pas, jedan od rijetkih filmova koji sam gledao sigurno deset puta.
A mogao bih opet !
I tako mi je brat toliko napunio glavu da sam se tresao od sreće čekajući kad će to čudo od filma doći u riječka kina.
Kako su djeca iz peterokatnica i zapišanih nebodera dosta toga radili čoporativno, odlasci na plažu ili u kino bili su pravi hepeninzi i tako sam ja počeo okupljati ekipu koja bi sa mnom podijelila radost 'Aliena'.
E, sad, da je bila riječ o nekoj prljavoj švedskoj jebačini, nekoj komediji s Bud Spencerom ili nekoj akciji sa Stalloneom dragovoljaca bi bilo kao u priči, ali koga briga za mene, debelog štreberčića i tamo neke crne svemirske lignje.
Tuga i neizvjesnost…
I tako je jednog dana film došao u 'Teatro Fenice' (ex 'Partizan').
Ja, 10-godišnji mamlaz, molim mater da me pusti samog, ali pošto sam te odlaske dosad prakticirao isključivo u gorenavedenim grupama ta joj pomisao nije bila baš draga.
Da bi stvar bila još gora, par dana prije su sina neke njene kolegice s posla Cigići (brrrr….rasizam) žicali lovu i mali im je, od straha da ne dobije batine, dao sve što je imao.
Bio sam uporan i svrdlao, svrdlao, svrdlao, svrdlao,….i mater je skoro popustila, a tad joj je palo na um genijalno rješenje.
Mein Vater !
Kao i većina samoupravljača iz tog vremena moj otac bi nakon posla ili :
a)radio u fušu
b)sjeo nakon ručka na fotelju, digao noge na stolić, čitao 'Novi List', svakih sat vremena palio vijesti na radiju, a u 7 i pol obavezno uključio dnevnik.
Tijekom praćenja tih emisija redovito je poluglasno psovao sve odreda.
I Stanu Dolanca i Lazara Mojsova i Vasila Tupurkovskog i Milku Planinc i Momira Bulatovića i Džemala Bijedića i Smiljka Šagolja…
''Ajde, vodi malog u kino!'', rekla je mater,''više mi je krv popio!''
Sjeli smo u 'folcigu' RI 621-47 i ja sam, sav ushićen, prepričavao ocu sadržaj prvog dijela kako me ne bi u kinu non stop zapitkivao što je ovo, što je ono.
Karte smo čekali jedno dvadeset minuta, kupili balkon - sredinu, zauzeli mjesta, navalili na kokice i čekali da se ugase svjetla.
Kakav adrenalin !
Sigurni Viver želi da se na planet baci atomska bomba, a ovi joj tumače da gore imaju ljudsku koloniju i da je plutala svemirom pola stoljeća, marinci dolaze na planetu, nigdje ni žive duše, a tad počinje pravi, pravcati rat !
Alieni šište sa svih strana, non stop trešte eksplozije, pršti kiselina, korporacija želi prebaciti alienske zametke na Zemlju, da budu sigurni zatvaraju Sigurni na sigurno, a unutra mali ejlijenovski zloćko...
Na kraju grandiozno finale, spašavanje one plave djevojčice (mislim da se zvala Newth) uništavanje ogromnih, zelenih jaja bacačem plamena i spektakularna, finalna borba sa maticom u onom hi-tech viljuškaru.
Kraj!
Pale se svjetla !
Jeba te, koja filmčina !
Otac je cijelo vrijeme gledao, a niti je zaspao i niti me što zapitkivao !
Dolazimo doma !
Mater pita :''I kakav je film?''
Ja odgovaram:
''Uuuuuu, znaš šta, sto put je bolji nego prvi, ajme kako su ga samo dobro napravili, da vidiš kad ih ono love po onim tunelima, ….''
Ocu postavlja isto pitanje, a ovaj odgovara:
''Ja nemam pojma šta sam ja tamo gleda dvi i po ure !!!!''
Post je objavljen 04.10.2011. u 21:00 sati.