Ovaj post je, premda na prvi pogled tematski i sadržajno bitno drugčiji od prethodnog, zapravo njegov logični nastavak i produžetak.
Ukoliko ste moj prethodni post o Sindromu probuđene generacije čitali skeptično odmahujući glavom, tada Vas molim: „Svakako pročitajte knjigu „Polje“! . Ako su, pak, moje teze samo utvrdile Vaša uvjerenja o karizmatičnosti doba u kojem živimo, onda mi opet ne preostaje drugo nego da Vam poručim: „Svakako pročitajte knjigu „Polje“!
Naime, ovaj must read plod je dugogodišnje suradnje autorice, inače svjetski poznate novinarke Lynn McTaggart, s brojnim suvremenim znanstvenicima i sinteza svega onoga o čemu govore njihova revolucionarna (danas sve manje „heretička“) otkrića.
Smjelo ću ustvrditi da bi ono što ćete iz knjige saznati moglo presudno djelovati na tijek, percepciju i smisao vaših daljnjih života.
Knjiga navodi opise radova, eksperimenata i otkrića, primjerice astronauta i fizičara Edgara Mitchela,Waltera Schempa, sveučilišnog profesora matematike, Karla Pribrama,
poznatog neurofiziologa, Stuarta Hameroffa, fizičara Fritza-Alberta Poppa, kvantnih fizičara, David Bohma, Hala Puthoffa, Jacquesa Benvenistea, Charlesa Tarta, i mnogih drugih.
Svi ti avangardni i zapaženi znastvenici došli su do istog otkirća, odnosno do spoznaje o postojanju tzv. Polja nulte točke za koji se pretpostavilo da je temelj na kome sve počiva. To Polje je ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraća.
Zbog objelodanjivanja svojih rezultata o postojanju Polja neki su od ovih znanstvenika izgubili karijere i (očekivano?) se izvrgli javnom ruglu i ismijavanju.
No što se drugo i moglo očekivati od civilizacije koja svoj svjetonazor i znanost već stoljećima gradi na krutoj, unaprijed zadanoj i uvijek predvidljivoj mehanicističkoj (Newtnovoj) fizici i trodimenzionalnom svijetu sazdanom od materije? Prema tim uvjerenjima svemir nalikuje statičkom i predvidljivom satnom mehanizmu, a tijelo i duh su potpuno odvojeni i ničim povezani. Čovjekov je, pak život slučajan proizvod evolucijske kaše, a njegov opstanak kao vrste gotovo isključivo ovisi o njegovim genetskim i fizičkim predispozicijama. Kao rezultat toga prezreli smo i osumnjičili postojanje duha i duše, te odbacili postojanje nevidljivih svjetova. Zlatno tele kojem se već stoljećima klanjamo i molimo stvoreno je od materijalnog, nacionalnog, stranačkog, mjerljivog, dokazivog, opipljivog, profitabilnog... Posljedično tome, ljudi su živjeli (žive) u kroničnom strahu i stresu da će ostati bez svojih materijalnih stečevina i zbog toga smo svoja tijela i države odlučili zaštiti granicama. Obrazovanje nam je poput mrtvog papagaja, a kultura je okovani Prometej...
A što tvrde gore spomenuti znanstvenici novog doba?
Oni kažu:
Energija nulte točke je u stvari naša vlastita kolektivna svijest, a mi, ljudi, svojom svješću stvaramo fizički svijet iz te energije. Svijest je, dakle, uzrok, a ne posljedica stvarnosti u kojoj živimo.
Materija je nestvarna i zapravo ne postoji. Energija/svijest je jedina stvarnost.
Dr Amit Goswami, fizičar teorijske fizike i od 1968. predavač na Institutu za teorijsku fiziku Univerziteta u Oregonu, autor je knjige "Samo-svijestan svemir (The self-aware universe) u kojoj tvrdi da je svijest temelj svog postojanja i da ona oblikuje fizikalno.
Po prvi put u pisanoj ljudskoj povijesti susrećemo se s pojavom tzv. Ujedinjene teorije svega (Unified Theory Of Everything) koja tvori most između fizičkog svemira i naše svijesti, i koja objedinjuje znanost i duhovnost dokazujući da je svjesna energija uzrok sveg stvaranja.
Ako je sve to, dakle, istina, onda mi kao svjesna bića imamo presudnu ulogu u oblikovanju svoje sudbine i sudbine svijeta u kojem živimo. Ako smo se upravo počeli buditi iz ovog višestoljetnog narkotičkog sna, onda nije čudo što sve češće i sve tvrdoglavije odbijamo „rješenja“ koja nam nudi suvremena politika, obrazovanje, medicina (farmacija), potrošački orijentirano društvo... Zbog toga sve žešće prosvjedujemo, sve drskije odbijamo poslušnost, i sve glasnije vapimo za životom i društvom koji će se početi graditi na Novim (a zapravo Starim) Istinama o čovjeku i Kreativnoj Moći svijesti.
Zato volim vjerovati (zvučalo ovo ma kako utopistično!) da smo unatoč svom stresu, ratovima, recesijama, tragedijama i zlima koji nas okružuju i definiraju, pioniri Novog doba i preteče Nove svijesti koju ćemo ostaviti u nasljeđe svojoj djeci i unucima. Knjige kao što su Polje predstavljaju neprocjenjiv doprinos toj i takvoj budućnosti.
Post je objavljen 04.10.2011. u 15:35 sati.