najljepši (samo za tebe)
samo najdivljije želiš, samo njih
svi drugi su kompromis
a takvi ljudi, ako ne i svi, uvijek su barem za jedan mali mali
korak dublje
sami, a tek onda zajedno
pa i da je riječ o tebi
o ultimativnom ljubavniku
o onom kog čim vidiš već odavno poznaješ, ili ga upoznaješ i ni jedna te, uvijek iduća, pizdarija
ipak
ne razočarava
uvijek su u temelju sami,
i to se osjeti.
možda zato ne mogu zvati na kave, na piva, na protokole,
ili zvati uopće, ako su u kurcu doma iza ponoći i nemaju pojma zašto postoje
ili je li ta destrukcija zbog koje postoje
uopće okej,
(iako je, i ti bi im to rekla)
ali neće oni tebe nazvati i narušiti ovaj međuprostor koji napokon, napokon!
nestaje, olakšava se, kad se slučajno sretnete,
slučajni susreti su potvrda svega onog između
sveg onog kada se niste zvali,
kad ste oboje zavijali na mjesec sami i niste narušavali svoje svete
izolacije
izolacijice
zahtjeve da se bude sam
pa i da si u roju srodnih duša (u jednom trenutku bi ih šutnuo nogom ili se otišao objesiti)
slučajni susreti jamče ljubav neku pra & arhe
čak i kad ga stigneš samo pogledati.
a ne razočaravaju,
to nikad nije bila opcija.
sve osim najdivljijeg bi bio kompromis, i to uvijek osjetiš.
osjetim. zato ih i tako lako izguram iz života,
da, voljela bi ih viđati, prepričavati njihove lude manevre,
pogođene riječi,
nehotice pesničke,
ali hej, ako bih, i da je to TO, i dalje najprije bila sama, kako onda imitirati zajedništvo s nekim
makar malo manjim od tog.
s najdivljijima je problem što nikad ne znaš hoće li ti doći
pa ipak ni tada te ne razočaravaju
šta da radim
ja sam prisiljena vjerovati u slučajne susrete
i u to da su savršeni
da traju do jutra kad savršeno sviće, a vi ste savršeno odvratni i on ti se savršeno smije dok te grli i gura na semaforu
ko da te zajebava
izvinjava se za kung fu
a ne zna da samo u to i vjerujem.
postoji jedan vuk s bolesnim smješkom
ispran i čist od suza i droge neke
nekih patnji zbog krivih ljudi i gorkog smijeha jer ne može vjerovati
da nije bio bolji od tog
dečak frajer na bajku s kosicom koja podsjeća na čirokanu
baca cigaretu na šljunak i vozi dalje, tako je lako činiti se da valjda
i nije važno.
jebiga, možda je loše i možda sam ja sada sama
u lošoj birtiji tražim fatalnu ljubav a dobivam samu sebe lošu direkt u lice u facu tako da se ne mogu izbjeć
jebiga, nisam na pravo mjestu i nije pravo vrijeme
najdivljijeg nikad nema (on je negdje)
i pitaj boga hoće li se desiti taj slučajni susret jer nema načina da budeš siguran
ali samo u njega vjerujem
i nitko ti uostalom ne može jamčiti ništa bolje od tog
Post je objavljen 04.10.2011. u 11:02 sati.