Marketing
...Prolaznost...
Čitala sam jedan (ima ih više) dnevnik...
tamo je bila jedna djevojka,mlada,(neki su rekli) lijepa,ustvari prije zgodna,zanimljiva,
i sve što ide uz to...
Ustvari koga zavaravam ...
nije bila jedna djevojka,
"ja"
sam bila ta jedna djevojka...
Nije mi išlo sjajno,barem sam to tada mislila jer
tada sam bila izgubljena,čak i sada,ponekad još se tražim...
mišljenja sam kako uvijek postoji nešto više,bolje,drugačije...za mene...
Ponekad ...samo ponekad... tada
(nemojte nikom reći)
radila sam gluposti
(a tko nije napravio nešto zbog čega se je osjećao gore no ikada...nisu to bile velike gluposti,ali ipak su bile)
išla sam iz krajnosti u krajnost...i baš me je bilo briga za sve.
Kad bi barem mogla danas dozvoliti si gdje koju glupost i misao "baš me briga za sve"
eh,bili su to lijepi dani,doista.
Sigurno i danas ima djevojaka koje su,kao što sam i ja bila...
izgubljene,nesređene,lutalice koja uzimaju život kako im dođe,ne prezaju ni pred čim,ne boje se nikoga i
žive kao da će sutra umrijeti...ali u finijoj verziji...
ustvari kao da nema sutra,kao da nema ničega osim njih samih...
živeći dan po dan bez dramaturgije i velikih scena gdje uvijek imaju glavnu ulogu.
Nekada nije bilo sjajno,ali je bilo dobro...
živjeti iz dana u dan,ne razmišljati o ničem,biti dio života i ne misliti o sutra.
Danas bi sve to izvela drugačije,opreznije,sigurno bolje.
Kako vrijeme prolazi dolazim do zaključka kako je u stvari trebalo i biti tako,neobuzdano,mladenački sjajno
jer kad bi mladi trebali uživati,živjeti,biti jednostavno"mladi" onakvi kakvi ne mogu biti kad ostare nego sa nekih osamnaest
pa do...onoliko koliko se osjećaju takvi kakvi jesu "mladi" što nikako ne mogu definirati godine već Mi ili Oni sami.
Sve razumijem ali ne mogu razumijeti ... gluposti...
a pune su ih stranice na internetskim mrežama,pune novine...i puni životi...
željela bih kad bi mladi malo više razmišljali kao što sam došla do zaključka da bih ja da imam drugu priliku.
Toliko im je teško objasniti da griješe da se više ni ne trudim već dozvoljavam vremenu da učini svoje i da sami dođu do
zaključka da kojeg sam i ja došla.
... S vremenom...
da se sve stopi u cjelinu koja će odrediti njihov život,koja će odrediti smjer kojim će krenuti i tko će biti...
jer bolje je biti netko negdje gdje želiš biti,nego netko negdje gdje drugi žele da budeš...
Pravo izbora i zdrave pameti dajem svima...jer svatko je krojač svoje sudbine a prolaznost je neminovna
a mladima savjet;
neka razmišljaju svojom glavom,stave se u situaciju kad će biti stariji,
i neka poslušaju ponekad ipak nekog starijeg,pametnijeg za koga misle da je vrijedan slušanja
u svakom životu uvijek ima takav netko vrijedan njihove pažnje i poštovanja...
I opet...živite život,s puno,puno pameti : )
jer sve se može kad se hoće,i sve je moguće...čak i nemoguće!
Post je objavljen 03.10.2011. u 20:47 sati.