Ljubeći se od postojanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa čudnom čežnjom, da se nađu
U metežu drugih ljudi.
Pa ipak možda će on doć
U sobu onog istog hotela,
U kom je ona jednom cjelu noć
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru kada u krevet legne,
Misleć na onu koju traži,
Ni slutit neće da mu jorgan
Pokrivaju već njene draži.
A možda će u restoranu
Iz one čaše on da pije,
Na kojoj bijahu njena usta
Nekoliko dana prije.
Dobriša Cesarić
... Ni slutit neće ...
Post je objavljen 03.10.2011. u 21:37 sati.