Tko zna da li je bog imao agendu kad je išao ono raditi pa se sedmi dan odmarao, ili mu je to sve došlo `nako, više stihijski, pa mu je šesti dan već bio pun klinac svega, pa se je tek onda odlučio odmoriti?
Ja sam se zato odmorila već treći dan. To je trebalo biti, dakle jučer.
I to ne zato jer mi je već jučer bio pun klinac svega, nego jer me ubio umor. Umorovo ubojstvo izgleda tako da kad sjednem pred kompjutor, sve što mogu jest tupo zuriti u isprazne naslove na portalima, i eventualno, ako poželim nešto raditi, e onda bušim balončiće sto na sat. Mislim da je ta na vrhu imbecilnijih igara koje se mogu pronać u trenucima moždane izgubljenosti.
Čista nirvana i šareni balončići.
No, ipak, nisam previše izgubila... promijenila sam usput konačni izgled ormarića, još sam uvijek u zadanom danu, ali s manje posla.
To nevezano s agendom, došlo mi samo kako bi moglo biti ljepšije.
Uvukla sam još jedan stolić u igru. Luda sam.
Danas sam ipak otišla na more. Tamo zatekla par kampera koji se ne mogu nikako odvojiti od pogleda u plavo, dok im na ulazu kampa crno piše da se kamp zatvara 02.10. Pa sam im radila društvo u posljednjem brčkanju u plavom.
Plavo je mrzlo... nije me ono žuto poslije plavog baš uspjelo ugrijat. Toliko je mrzlo, a i puhalo je ono prozirno, pa žuto nije baš dolazilo do mjesta za govornicom.
Sad sam sva slana... idem slana u krpe, a sutra onda opet u plavo, poželjela sam ljetos davno imati toplo ljeto u devetom mjesecu, da se još koji puta okupam, more mi prija, more leči, ali ni slutila nisam da ću dobiti bonus i u desetom, pa vala, takav poklon se ne smije odbijati. Bilo bi bogohulno, a ja sam baš jedan pravi primjerak vjerničke poslušnosti, o da....
Možda večeras lakše zaspim ovako neumorna... možda mi plavo pomogne...
Post je objavljen 02.10.2011. u 23:44 sati.