08.06.2011. Je meni bio najbolji dan u životu... Bio je to dan kada sam vidjela svoj omiljeni bend uživo. Bon Jovi..... Za taj bend, za njihove pjesme je vezano toliko lijepih, toliko tužnih trenutaka u mom životu, toliko emocija.... Slušam ih već jedanaest godina, prvi put u osnovnoj školi sam ih čula.... Odmah sam znala da je to to... Da njihove pjesme, da njih neću nikada prestati slušati i nikada se nisam prestala nadati da će upravo oni doći ovdje, u Hrvatsku i održati svoj koncert i da ću ja biti tamo....
Sjećam se kao da je bilo jučer, ja u svojoj školskoj klupi u srednjoj razgovaram sa frendicom o glazbi, a ona me pita, na čiji koncert bih jedino išla kada bih mogla birati, i ja sam rekla Bon Jovi... Samo se nasmijala i rekla da nema šanse da oni dođu u Hrvatsku... Jedan dan u prvom mjesecu ove godine ja sam čula da dolaze i vratio mi se taj razgovor u glavu i samo sam se nasmijala, spremila se i otišla u prvi Tisak Mediu kupiti karte... Moj se san napokon ostvarivao...
Taj dan smo došli tamo jedno sedam ili osam sati prije koncerta i ekipa se već skupljala... Oko mene toliko uzbuđenje, svi pjevuše This Aint A Love Song, Bed Of Roses itd.... A ja nemogu vjerovati da se ovo događa, a malo zatim tonska proba kratka, i to je bilo to... Koža mi se ježi od uzbuđenja a osmijeh mi ne silazi sa lica... Čim su se vrata otvorila svi smo potrčali.... Da nađemo bolja mjesta ( ja sam bila na parteru :P ). I bila sam točno na ogradi tako da sam sve jasno vidjela, a moja ljubav je odmah bila tu uz mene... Moj dečko nevoli Bon Jovija ali ja sam htjela da bude tamo samnom jer nisam željela s nikim drugim podijeliti to, taj osjećaj koji sam imala....
Stajali smo tamo, pa sigurno tri sata na mjestu prije nego su počeli, ako ne i više, i noge su me toliko boljele, ali kada je počeo taj intro , kada je počela vriska više nisam razmišljala na bol.... Moj dečko je bio oduševljen, kada je Raise Your Hands počeo, i odmah mi je viknuo da želi da mu prebacim tu stvar.... Hahahahaha evo sada kada pišem o tome prolaze me trnci , kada se sjetim tog uzbuđenja, tih emocija, sreće... A kada sam mislila da me više ništa nemože učiniti toliko sretnom , počeli su pjesmu koju ja volim više od svega.... Počeli su In These Arms, stala sam kao ukopana, a zatim su suze same od sebe krenule..... Trenutak, kojeg ću se sječati cijelog života.... A onda i Bed Of Roses, što me je dotuklo kao ništa.... Ali samo zbog tolike sreće koju sam osjećala u tom trenutku....
Evo jedan dio sa koncerta, koncerta zbog kojeg me i sada prolaze trnci :)
Bed Of Roses
Zahvaljujem se najboljoj ekipi ikada, najbolji ste ljudi i sve vas volim :)
Livin´On A Prayer
Post je objavljen 02.10.2011. u 20:57 sati.