-U meni je kasna jesen
prazne grane drveća
zovu sunce,
sjećam se tvog osmjeha
prepunog proljeća...
Tvoja je blizina bila
kao jutro,
prepuno sunca,
i mirisa mekog peciva...
Gle tvoja ljubav mi maše,
u pramenovima izmaglica,
i u osmjesima neba...
Bez tebe ne mogu da spavam,
jecam, sanjam te i gorim !
Tada pjesmom te zagrlim,
a ti zajašeš vranca moga,
i goli, opasani mjesečinom,
u noći, u tišini,
jašemo kroz snove,
u zvjezdanoj prašini...
Post je objavljen 02.10.2011. u 18:30 sati.