Marketing
DIJETE U BLATU - KATASTROFA
Čitam neki članak o nekim boleštinama i kako se pojavljuju nove vrste bolesti…neke…ne znam im ni ime. Evo kad uzmeš tu jebenu gripu…ja ne znam…ka mulac se slabo sjećam ikakve gripe, čak se sam za sebe ne sjećam da sam ikad imao tu gripu. Gdje ću je i imat kad sam u prvom mjesecu upao u potok ka da sam Rus. Sjećam se ka dan danas kad sam vrlo važno išao preskočiti taj potok a onda opizderio ravno u njega toliko da oblake nisam vidio od pola metra vode iznad glave. Da nije bilo one moje dve budaletine, vjerovatno bi osta sa ribama na dnu. Izvukli me van a ja se izvalio ka tuljan u snježinu duboku pola metra da malo odmorim…isti se cijeli otopio oko mene jer sam bio kompletan mokar. Da danas dijete upadne u potok, završilo bi na naslovnici „24 sata“ a u kutu bi pisalo „snimio čitatelj 1000 kn“. Falim te bože da tada nije bila era mobitela jer bi ove dve budale sigurno škljocale mobitelima dok bi se ja utapao. Upao sam i ja u stajski đubar. E tu kad sam upao, ako nisam tada dobio kakvu boleštinu, onda neću nikad. Nije baš neki prizor biti u hrpi govana i to doslovce…al…valjda sam stekao imunitet, što na govna što na boleštine. Dakle…ka mulac sam upadao u sve što trpi glagol „UPAO“. To je tako bilo i tu se nema što dodat. Danas?...Gledam neki dan ženu kako priča sa nekom svojom prijom…a mali joj se zavalio u travu ka hrčak. Valja se mali po travurini ka hrčak…e jebemti kad je ona njega spazila da se on valja
- DIŽI SEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ja sam mislio da počinje rat. To je bila zapovjed da ti se govno smrzne od straha. Mislim da je i trava prestala rasti a mali je brzinom svjetlosti bio u stavu MIRNO.
- Pa jebemuuuuuuuuuu….jesam ti rekla da se ne valjaš po traviiiiii…to bljak…to fuuuj!!!! – govorila njemu mati a on onako tužno gleda…još bi se valjao…točno mi ga žao bilo.
Trava fuj? Trava bljak? Pa mi smo je ka djeca jeli….ona budala rekla da se maslačak jede…pa mi jeli…usrali se svi…al niko umro nije…a ova svom sinu da trava bljak i fuj? I onda mali napuni 5 godina i sav boležljiv. Pa nije ni čudo kad mu nitko živ neda da se druži sa bakterijama i virusima. Jel pao bombon na pod, aaaaaaaa ne…to se ne jede. Pa mi smo jeli auto gume u pičku materinu….da je meni bilo ka mulcu bombona sa poda, ja bi i pod oblizao. Jel duda pala na pod…odma ide u vrelu vodu. Meni duda kad bi ispala na pod, isti tren bi je ćaća zabio nazad u usta…kakva vrela voda?...uostalom vrele vode bilo samo ako bio upaljen bojler, a ćaća non stop gasio bojler uz objašnjenje
- Ženo? Pa pička mu materna kod nas bojler non stop upaljen ka da nas ima dvadesetoro ukući. Ja sam se pra u ledenoj…možete i vi!
Onda sam reka materi nek zovne majstora da okrene prekidač od bojlera…da ON bude dolje a OFF gore jer da bi nam jedino tako ćaća zapravo non stop palio bojler mislivši da ga gasi. Mati mi rekla da sam pametan.
Danas jel mali/mala ima na hlačama fleku od zemlje – KATASTROFA. Po novim standardima dijete uvijek mora biti besprijekorno čisto…sterilno ka gaza. Ja sam besprijekorno bio čist samo kad sam sa ćaćom i njegovim avtom fićom išao u grad. Onda smo i ćaća i ja mirisali ka francuske kurve….inače…ćaća ima svoju neku radnu robu a ja robu za u travu, šljive, jabuke i kuruze. Po današnjim mjerilima ja bi bio zanemareno dijete…a zapravo sam bio sretan ka puška i kad se sjetim djetinjstva odma mi se osmjeh razvuče od uva do uva.
Danas što god da djete stavi u usta odma mati skače ka da je na cajkama.
- NE TOOOOOOOOOOO U USTAAAAAAAAAAAA!!!!!!!
Pa ja ne znam kojaj to pička materna.
Sjećam se kad sam sa prijateljem iz djetinjstva peka kuruze…ispekli mi kuruze…svaki kuruz crn ka ćaća od Baraka Obame. Veli on
- Ko zna el ovo pečeno?
- Pa nismo ih džaba pekli!?
I udri po kuruzima. Drugi dan se cijeli dan nismo vidjeli jer je on srao na svojoj školjci a ja na svojoj. Nitko nije reka svojima što smo napravili pa naše matere zaključile da je to neki virus. A-a…virus….udriskali se od sirovih kukuruza…i nivrag nikom. To da danas dijete pojede…odma u KBC na operaciju…a onda kirurg nebi zna što da operira pa bi ga razvlačili po novinama da je nesposoban….jebi ga…jedno veže drugo.
A na plaži?...pa čim je progutalo gutljaj mora – OPET KATASTROFA. I otac i mati se bacaju u more za malim/malom i izvlače ga ka Mič Bjuken´n iz onog Bejvoča kad izvlači ove što se šatro utapljaju. Pa ja kad sam prvi put uša u more, ja sam ga samo pio. Nisam se moga načuditi – kolko god da popijem, te vodurine i dalje ima u istim količinama oko mene.
Kad je mala od brata bila mala...onda su ona i njen prijatelj Fifti Sent (oni koji prate blog duže vremena znaju tko je fifti sent) trčali svaki put prema meni da ih bacam u snjeg. Onda bi ja samo mater pita da gdje su pod snjegom kolci od paradajza da ih nedaj boze tamo zafitiljim. Ondab mati rekla da je paradajz tamo a ja ih bacao u suprotnom smjeru. To bi vrištalo zrakom od sreće i onda bi samo upali u metar snjega. Zna sam ih bacat toliko da mi utrnu ruke
- Striko aj još!
- Ajte u pičku maternu oboje...umori se ja
- A daaaaaaaaaaaaaaaaj još jednom
To „jednom“ bi bilo još 50tak puta. Pa ko kao dijete nije volio da ga se zafitilji u snjeg? Pa mi smo skakali sa krovova kuća u snjeg. Eno nje i Fifti Senta…ni vrag im nije. E! A kad bi ja ka mulac dolazio kući sa sanjkanja…bio bi kooooooooompletan mokar…do gaća…pa bi me mati stavila kraj špareta da se ugrijem a mene bi ruke pekle – znate ono kad promrznete pa naglo dođete kraj špareta??? E to tooooo. Onda bi mati rekla
- Pa jel se ti bar jednom moš vratit normalan sa tog sanjkanja?
Ćaća bi samo reka
- Jes dovuka sanjke kući?
Danas kad se dijete ide sanjkati, prati ga uža i šira rodbina. Mali se spušta a njih 40 trči za njim da mu se što ne desi…ka da će ga medvjed odnjeti…ka da je u Alpama pa ima lavina da ga pobere…a nedaj bože da padne sa jebenih sanjki – OPET KATASTROFA!!!!!
Post je objavljen 02.10.2011. u 14:10 sati.