Marketing
Oda Salomonkama
Prije ljeta sam kupil nove gojze. Opasno prije nego se ide u Alpe, jer ići s novim cipelama nije preporučljivo, a na Tajvanu ih nisam imao prilike nositi. Evo ih na službenoj stranici proizvođača Discovery GTX.
Odlučio sam ih isprobati na ne predugoj turi, da me ne izdave žuljevi. Dvodnevna šetnja preko Logarske i Kamniškog sedla i dole prema Kamniškoj Bistrici je taman nešto takvog. Odavno nisam bio u Logarskoj. Zapravo i više nego odavno; pokazalo se kad sam došel gore do Doma da sam na istom mjestu bil pred točno... 19 godina! Brada do koljena, fakat!
Ništ, utješno je znati da je Logarska bila tam i tam bu i za par miljona godina...
Lijepa je. Uvijek. Uvijek dobijem želju bit krava i past ovu travu do besvjesti.
Pogled prema brdu kao takvom:
Valjda pastir u meni voli ove vidike, krv nije voda.
A na vrhu mala kućica...sad, nije da je baš kućica, pravi hotel zapravo, ali bili smo jedini gosti, iako je špica sezone, to volim u slovenskim Alpama!
Spust prema Kamniškoj Bistrici nagrađuje pogledom i pivom na kraju.
Pogled na brda iz kojih smo došli, očito je di je Sedlo:
Pravi test gojzama sam priuštio na Pagu, koji je killer test za svaku cipelu. Kamenje na dionicama putanje prema Sv.Vidu (vidi prethodni zapis što se tamo moglo vidjeti ovog ljeta) je oštro ko' žileti, ali Salomonke su se pokazale dobrima, džon nije pretrpio vidljiva oštećenja. Sjećam se jednom kad sam kupio neke kvazi-gojze, nekaj jeftinog, nakon prve šetnje preko ovog bile su izrezane ko da se vojnik kome je bilo dosadno na straži iživljavo na njima kosturicom.
Naravno, šetnje Pagom donose svoje uobičajene vidike.
Plažica. Lokacija? Afrika? Skoro.
Venecijska čipka od plaže
Išlo se naokolo i biciklom (ne u gojzama!), sve je više odličnih puteva za MTB na Pagu.
Na žalost, te puteve iskorištavaju i nesavjesni vozači. Na poljskom putu utvrđenim asfaltom, na strmini od oko 25% uz ili niz koju se i ne može baš juriti, sam naišao na pregaženu kornjaču. Biciklom se ne da zgnječiti kornjaču, autom se ne da voziti brzo, koji vrag ju je mogel zgaziti??
I dok sam se to pitao, stigao je odgovor:
Po poljskim putevima divljaju turisti na ovakvom nečem, to se zove "quad" i neko je imal genijalnu ideju pustit razularenu hordu idiota da vozi po poljskim putevima. Toliko o očuvanju prirode, mislim, bit kornjača na Pagu i bit na kraju pregažena od strane ovako nečeg, smola, fakat.
Sunce (i dalje) zalazi na zapadu:
Nakon Kamniških i Savinjskih Alpi i Paga, slijedio je i dodatni test: Karpati.
Za razliku od slovenskih Alpi, gdje je gužva u brdima rijetkost, u Tatrama u Poljskoj to je pravilo na glavnim putevima.
Od stanice buseka iz Zakopanego do Morskog Oka je 9 km asfalta koji sam prešao u epskoj gužvi, koja je tamo konstanta, ko na tajvanskom autoputu. Par hiljada ljudi, ko da je proštenje! Ako se baš ne mora tamo, izbjeći pod svaku cijenu, do Doline Pet jezera se uputite radije dolinom Roztoki ili izaberite neki drugi način. Ja nisam imal puno izbora, jer sam ponavljal putanju od neke prethodne šetnje, pred 16ak godina, kad mi je Szpiglasov prijevoj ostal dužan gušt u zimskom prelazu (bilo je tamno, noć, imali smo jako slabo svjetlo jer su nam baterije promočile i bilo im je prehladno, zaleđeno-lanci po kojima se spušta s prijevoja su bili oko pola metra u ledu) i hlaaaadno, oko -10 cels sa snijegom i vjetrom. Grozno iskustvo. Naravno, najvažniji faktor je bila ljudska (naša) glupost, da smo uopće bili tamo u to vrijeme. Još da dodam da sam mjesec ranije uganuo gležanj i ligamenti su još bolili i slika je potpuna.). Szpiglas mi je taj dug vratio s kamatama, imal sam prelijepo vrijeme i poglede. Nisam imal kameru, to je bio obračun Brda i mene, tak da sam skinul s Neta pogled na ono što sam prešao, Szpiglasowy Wierch, oko 2140m i Prijevoj, sa sjeverne strane, gdje sam se spuštao u Dolinu Pet Jezera.
Kod nas nije popularno ići u Tatre, mi smo ipak potomci onih što su prešli Karpate pred 1500 let pa nam je to neprirodan smjer, i Slovenija nam je preblizu, ali ako vas put nanese, preporučam. Vidici su lijepi i... pivo je bolje po Slovačkoj strani, Laško nije Zlatom Bažantu ni do koljena, kaj je, je.
Toliko posla za Salomonke ovo ljeto, i moram im priznat da su super, ni jednog žulja! Na Tajvanu su koštale sedamdesetak eur, sasvim u redu cijena za ljetne gojze. Evo i privatne slikice, zaslužile su, dobra cipela nogu čuva:
Post je objavljen 02.10.2011. u 05:13 sati.