ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE Iz 5, 1-7
Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ` mene i vinograda mojega. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek` u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. Vinograd Gospodina nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. Riječ Gospodnja.
Psalam 80 (79), 9 i 12.13-14.15-16.19-20
Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.
***
Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.
***
Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?
***
Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
**
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
***
ČITANJE POSLANICE SV. PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA Fil 4, 6-9
Braćo! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni - to činite i Bog mira bit će s vama! Riječ Gospodnja.
ALELUJA: Iv 15, 16
Ja vas izabrah iz svijeta da idete i rod donosite i rod vaš da ostane, govori Gospodin.
† ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MATEJU Mt 21, 33-43
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: `Poštovat će mog sina.` Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: `Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!` I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! Riječ Gospodnja.
Molitvu iskrenog srca Gospodin nikada neće odbaciti
Poročke Izaijine riječi o vinogradu Gospodnjem Isus koristi za prispodobu starješinama i pismoznancima izraelskim. Vinograd što ga Bog posadi zapravo je Raj u kojem su trebali uživati izabrani, no njihova pohlepa da ga na prijevaru otmu Gospodaru završava ubojstvom baštinika, sina kojeg Gospodar šalje da preuzme urod.
Nadao se Bog kako će plemenita loza uroditi grožđem, no umjesto toga izrodi se korov. Korov su svi oni “zakupci vinograda” koji ne poštuju Njegove zapovjedi iako im po rođenju u srce usadi plemenito sjeme, da rastu i donose obilat plod. “Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja”, govori Izaija. Zato Gospodar u pustoš pretvara svoj vinograd, ruši sve zidove, brani oblacima da dažde nad njime pa da sve u drač i trnje zaraste.
“Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri?, pita se psalmist i s poniznošću obećaje: ” Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. Gospodine, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!”
Poniznost i skrušenost srca je upravo ono na što nas sveti Pavao poziva: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu”.
Molitva i prošnja nisu nam strane, no prečesto zaboravljamo zahvaliti Bogu za sve one darove koje primamo; zahvaliti mu ujutro na novom danu koji nam je podario i, prije odlaska na počinak, zahvaliti mu na svemu onom što smo taj dan primili, bez obzira činilo se to nama dobrim ili lošim jer, treba uvijek naglašavati da Njegovi putevi nisu naši putevi, niti su naše misli Njegove misli.
Jedino se takvim pristupom možemo približiti Bogu, tražiti od Njega oproštenje prijestupa i, na kraju, iznjeti mu iskrenu molitvu srca. Jedino tako možemo postati dio Njegova bedema, oslanjajući se na kamen koji odbaciše graditelji, a postade kamenom zaglavnim. I samo jedino tako možemo biti sigurni da su naša imena upisana u Knjizi.
Mi smo, dakle, dio Božjeg mozaika. Svatko od nas predstavlja jedan kamen koje Gospodin slaže po svojoj volji. “Cement” ili vezivno “tkivo” koje nas povezuje s Kamenom zaglavnim, Gospodnjim djelom i čudom u našim očima, mora biti molitva, ali ne bilo kakva - ona mora dolaziti iz srca. A što bi nam trebalo biti na srcu pojašnjava sveti Pavao u poslanici Filipljanima: “Što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!”
Molitvu iskrenog srca Gospodin nikada neće odbaciti. Nije li, uostalom, pisano: “Što god zaištete u moje Ime, dat će vam Otac moj”. Ne zaboravimo zahvaliti Mu, ne samo na daru žrtve Njegova Sina, nego i na riječima utjehe i potpore kojima hranimo dušu čitajući Sveto Pismo.
Hrvoje Lovre Staničić
Post je objavljen 01.10.2011. u 20:55 sati.