Inteligencija nesvjesnoga
Gerd Gigerenzer
Izdavač: Algoritam
Ocjena: ****
Koncentrirano razmišljanje o razlozima dovodi do odluka koje nas čine nesretnijima, baš kao što svjesno razmišljanje o vožnji biciklom ili o tome kako se trebamo spontano nasmiješiti, nije uvijek bolji izbor od same spontanosti.
Ljude koji tvrde da pri kupovini i u slobodno vrijeme stalno pretražuju nazvat ćemo 'maksimalistima': oni muku muče da postignu ono najbolje. Ljude koji se zadovoljavaju ograničenom pretragom i brzo donose odluku pri prvoj dovoljno dobroj prilici nazvat ćemo 'zadovoljnicima'. U spomenutoj studiji tvrdilo se kako su zadovoljnici optimističniji, kako imaju viši stupanj samopoštovanja i zadovoljstva u životu, dok su maksimaliste krasile visoke razine depresije, perfekcionizma, grižnje savjesti i samooptuživanja.
Maksimalizacija očekivane dobiti: Pretpostavlja da um funkcionira poput stroja za izračunavanje i zanemaruje naše evoluirane sposobnosti, a to znači i kognitivne sposobnosti i socijalne instikte. Unatoč tomu, te sposobnosti dobili smo 'besplatno' one nam omogućuju brza i jednostavna rješenja za složene probleme.
Civilizacija napreduje povećanjem broja važnih operacija koje možemo izvesti a da o njima ne mislimo.
Dobar perceptivni sustav mora nadilaziti dobivene informacije, on mora 'izmišljati' stvari. Naš mozak vidi više od onoga što vide naše oči. Inteligencija znači okladu, riskiranje.
Nesvjesni zaključci sakupljaju podatke iz osjetila u zajedničko tkanje korištenjem prethodnoga znanja o svijetu.
Izraz 'pamti prethodni korak' znači da se samo zadnje ponašanje (dobro ili loše) treba oponašati i pamtiti.
Ljudska sposobnost da oponaša ponašanje drugih, uvijet je za evoluciju kulture.
Onaj tko mnogo misli, izgubljen je.
Čovjek promatran kao niz sustava ponašanja, posve je jednostavan. Složenost njegova ponašanja tijekom vremena uglavnom je odraz složenosti okoline u kojoj se nalazi.
Priče o mravu i mišu imaju istu poruku. Kako bismo razumjeli ponašanje, ne smijemo promatrati samo njihov mozak i um, već i strukturu njihove fizičke i socijalne okoline.
U poslovanju - svi moraju biti na istome katu. Iz vlastitog iskustva zaključujem da djelatnici koji rade na različitim katovima komuniciraju 50 posto manje od onih koji rade na istom katu, a gubitak je i veći ako se radi u različitim zgradama, jer u savanama traže druge horizontalno, a ne i iznad ili ispod.
Duh organizacije ogledalo je okoline koju stvara voditelj.
Započni ravnopravno: Kako bih bio siguran da će komunikacijski prostor započeti na podjednakoj razini, zaposlio sam sve istraživače odjenom i svi su započeli simultano. Na taj način o našem novom pothvatu nitko nije znao više od drugoga i nitko se zbog toga nije mogao ponašati pokroviteljski prema drugima.
Svakodnevna druženja: Neformalna interakcija podmazuje kotačiće formalne suradnje. Ona pomaže u stvaranju povjerenja i radoznalosti prema tome što drugi rade i znaju. Kako bih osigurao minimalan dnevni zahtjev za razgovorom, stvorio sam običaj. Svaki dan u četiri sata svi bi se okupili na razgovor uz kavu koju je uvijek pripremao netko iz skupine. Kako nije bilo pritisaka da se mora sudjelovati, gotovo su svi doista sudjelovali.
Dioba uspjeha: Ako istraživač (ili skupina) dobije nagradu ili objavi rad, on/ona mora počastiti skupinu kolačem u vrijeme druženja uz kavu. Obratite pozornost: uspješnoj osobi nismo davali kolač – on/ona morali su ga kupiti ili ispeći i na taj su način svi postali korisnici počasti, participirali u uspjehu. Time se nije stvarala klima zavisti.
Otvorena vrata: Kao ravnatelj, pokušavam biti dostupan svima da rasprave bilo što u bilo koje vrijeme. Ta politika otvorenih vrata postavlja primjer drugim vođama (projekata), koji će na taj način i sami postati dostupni drugima.
Računala su idealno sredstvo za pronalaženja rješenja za neki problem. Ali paradoksalno, pojava brzih računala otvorila nam je oči te smo shvatili da najbolju strategiju često ne možemo pronaći.
Dobre intuicije moraju nadilaziti pružene informacije i stoga moraju nadilaziti logiku.
Je li zaborav evoluirao zato da pomogne zaključcima na temelju provizornih pravila? Ne znamo. Ali tek sada počinjemo razumijevati kako kognitivna ograničenja nisu samo opterećenja, već da i omogućuju vrlo dobre prosudbe.
Kolektivna mudrost utemeljena na neznanju pojedinaca može dati čak bolje rezultate od znanja stručnjaka.
Pravilo pretraživanja: Potraži razloge (kriterije) i poredaj ih po važnosti.
Pravilo zaustavljanja: Zaustavi pretragu čim se alternative prema jednom kriteriju budu razlikovale.
Pravilo odlučivanja: Izaberi alternativu na koju te upućuje navedeni kriterij.
Stvaranje reda u našim prikazima svijeta može dovesti do novih uvida našeg uma i bitno pojednostavniti naš život.
Smatram da ljudi imaju i jezičnu i moralnu urođenu sposobnost. Djeca su genetski spremna da preuzmu lokalna moralna pravila, baš kao što čine i s gramatičkim pravilima izvornoga jezika.
Intuicije iskorištavaju prednosti evluiranih mogućnosti mozga i temelje se na provizornim pravilima koja nam omogućuju da djelujemo brzo i zapanjujuće točno. Kvaliteta intuicije leži u inteligenciji nesvjesnoga: u sposobnosti da bez razmišljanja znamo na koje se pravilo u određenoj situaciji trebamo osloniti. Vidjeli smo da intuicije mogu nadmašiti najsofisticiranija razmišljanja i strategije izračunavanja, a vidjeli smo i kako se mogu zloupotrijebiti i kako nas mogu navesti na pogrešan put. No nema načina da izbjegnemo intuiciju. Bez nje bismo postigli vrlo malo.
Post je objavljen 30.09.2011. u 14:06 sati.