Gdje je ljubav, ondje je i Bog
Brian Kolodiejchuk, MC
Izdavač: Verbum 2010.
Najljepša stvar na svijet ujest ljubiti jedni druge kao što Bog ljubi svakoga od nas. To je razlog radi kojega smo u ovomu svijetu.
Svojim životom riječima i djelom ona je svjedočila da je Bog stvaran, da je on s nama i da 'još uvijek ljubi svijet po tebi i po meni'.
Iz obilja srca usta govore (Lk 6,45).
Dok je putovala vlakom u Darjeeling na godišnju duhovnu obnovu, dobila je, kako je ona to nazvala, 'poziv unutar poziva'. Bog ju je pozvao da postane Misionarka ljubavi, nositeljica njegove ljubavi onima koji su se osjećali najviše nevoljenima, neželjenima, zanemarenima, onima kojima je često teško povjerovati u njegovu ljbav zbog okolnosti njihovih života.
'Žedan sam' bile su za nju izraz te snažne ljubavi i uvijek je podsjećale na poziv koji je primila, poziv da utaži njegovu žeđ. Taženje Isusove žeđi za ljubavlju i dušama podrazumijevalo je i želju da teži za sve većom prisnosti s njim. Također je podrazimijevalo i spremnost da bude kanal, bez obzira koliko že je to koštati, kroz koji se Božja ljubav prenosi njegovoj djeci.
Što bi tamnija bila tama, to je upornija i čvršća bila njezina vjera.
Za molitvu je nužna tišina jer 'u tišini srca Bog govori'.
Tišina je korijen našega sjedinjanja s Bogom i jednih s drugima. Tišina i sabranost neophodni su uvjeti za molitvu. Ozračje izvanjske tišine svakako je vrlo korisno, no Majka Terezija, koja je provela većinu svojega života u velikim, pretpanim gradovima, naučila je biti tiha i sabrana u svojoj nutrini usred mnogo buke i aktivnost. Ona nam pokazuje da nije potrebno bježati od svijeta i živjeti kao pustinjak da bi se živjelo u tišini. Potrebno je jedino naučiti stišati um i srce kako bi se raspložili za molitvu.
Možete li sažeti što je zapravo ljubav? Ona je spremno odgovorila: Ljubav je davanje. Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina. Isus je toliko ljubio svijet, ljubio tebe, ljubio mene, tako silno da je dao svoj život. I On želi da ljubimo kao što je On ljubio. I stoga mi sada trebamo davati do boli. Istinska je ljubav davanje i davanje, do boli.
Kada nas je Bog stvorio, On nas je stvorio iz ljubavi. Nema drugoga objašnjenja jer Bog je ljubav. On nas je stvrio da ljubimo i da budemo ljubljeni. Kada bismo to mogli stalno imati na umu, ne bi bilo ratova, ni nasilja, ni mržnje na svijetu. Tako lijepo. Tako jednostavno.
Šutimo li, šutnjom ne možemo pogriješiti, ako govorimo, ako odgovaramo, činimo pogreške.
Često izgovaramo neljubazne riječi. One dolaze iz nas, iz naših srca, a ne od Boga koji govori kroz nas, jer mi Boga ne slušamo.
On ljubi vas. Kako prekrasna misao: da me Bog ljubi, da ja mogu ljubiti vas i vi možete ljubiti mene kao što nas On ljubi. Kakav prekrasan dar Božji!
Čitamo u Bibliji da je Bog tako ljubio svijet da je izgovorio Riječ i Riječ Tijelom postade i nastani se u nama i prebiva s nama.
On je navjestio radosnu vijest kada je rekao: 'Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.' On nije došao dati mir kakav svijet daje, koji se svodi samo na to da ne smetamo jedni drugima, došao je dati mir srca, koji dolazi iz ljubavi, iz činjenja dobra drugima.
Ta strašna samoća starih i napuštenih ljudi je strašna glad. Golotinja nije samo želja za komadom odjeće, nego je i želja za dostojanstvom, tim lijepim darom Božjim, ona je gubitak čistoće srca, uma, tijela. Beskućništvo nije samo želja za kućom od cigle, beskućništvo je i biti odbačen, biti 'otpadnik' od društva, neželjen, nevoljen, zanemaren.
Kada vas netko povrijedi, pgledajte ga s ljubaznošću, nikada ne zadržavajte ogorčenost u srcu – donesite tu odluku.
Vrlo često i mi nudimo gorko piće Isusu. Ova ogorčenost dolazi iz dubine našega srca, izvire u našim riječima, našim stavovima jednih prema drugima. 'Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste'. Kada dajemo ovu ogorčenost jednoj od sestara, jedni drugima, i je dajemo Isusu.
Neka vaše oči sjaje od sreće. Kao i sv. Ivana Berchmansa – kad god bi susreo neku osobu, poklonio bi se Isusu u toj osobi. Dijelimo radost primanja dijeleći jedni s drugima i našim siromasima.
Mrmljanje i gunđanje ubojice su radosti; oni uništavaju radost davanja i radost ljubavi.
Neraspoloženje ima paralizirajući učinak na druge (zajednicu ili obitelj), ali još više na onoga tko se predaje tomu nedostatku jer njima osakaćuje svoju sposobnost da ljubi i raste u ljubavi. Ako je radost zarazna, zarazan je i njezin nedostatak.
'Ne skrivaj' jedno je od načela Majke Terezije. Običavala je savjetovati da se 'govori na vrijeme', znajući kako korisna u vrijeme borbe može biti riječ nekoga iskusnoga.
'Budi stalno zauzet' naposljetku preporučuje, kada smo suočeni nečistim mislima ili napastima.
Da bi se reklo: 'Oprosti' potrebne su hrabrost i poniznost, ali je to često jedini put prema pomirenju imiru. Ne samo da je tražila pomirenje s onima kojima je ona možda nanijela nepravdu, nego i s onima koji su njoj nanijeli nepravdu. Vjerno živeći načela kojima je podučavala svoje sestre, ona bi se 'prva ispričala', čak i ako nije bila u krivu, i tako onomu tko ju je uvrijedio dala priliku da se pomiri i počne iznova.
Želim da ispraznite srca od svake nemilosrdnosti, svake gorčine, svake neistine koju vidite i čujete.
Mi smo stvoreni na sliku Božju. Njegova je ljubaznost u svakome pa pogledajmo koliko je Božjega u svakoj osobi. Za to su nam potrebne čiste oči i čisto srce da bismo mogli vidjeti tu ljepotu. Kada smo neljubazni, oholi ili grubi, zapitajmo se: Zašto sam danas grub? Nemam čisto srce. Nešto me odvaja od Isusa.
Najveća bolest sadašnjice nisu guba ni tuberkuloza, nego osjećaj da si neželjen, zanemaren, napušten od svih. Najveće je zlo nedostatak ljubavi i milosrđa, užasna ravnodušnost prema onima koji su žrtve izrabljivanja, korupcije, siromaštva i bolesti. Ljubav treba bit izgrađena na žrtvi. Moramo davati do boli.
Isus je dao čak i Svoj život da bi nas ljubio; tako imajci koja razmišlja o pobačaju treba pomoći ljubiti, odnosno davati do boli – svoje planove ili svoje slobodno vrijeme – da bi poštivala život svoga djeteta. Otac toga djeteta, tko god bio, mora također davati do boli. Čineći pobačaj, majka ne uči ljubiti, nego ubija čak i vlastito dijete da bi riješila svoje probleme. Čineći pobačaj, otac nemora preuzeti nikakvu odgovornost za dijete kojemu je on bio posrednik života.
Govori na vrijeme, ne boj se – kada se bojiš, to te đavao napastuje – govori na vrijeme.
Sotona je otac laži. On ne radi ništa drugo osim što laže.
Sama činjenica da to radite potajice znači da nije u redu.
Ispovijed nije ustanovljena na Veliki Petak, već u Nedjelju Uskrsa, dakle izvor je radosti.
Trebamo svećenika da uspostavi tu vezu. Ako glavna sklopka ne radi, cijeli je grad u tami. ... Cijeli grad gunđa, posebno oni koji imaju klima – uređaje.
Ako ste ponizni, ni sav vam pakao ne može ništa. Poniznost je razarač oholosti.
Ti i ja moramo shvatiti da smo mali i moramo željeti činiti male stvari s velikom ljubavlju.
Prihvatiti sve što On daje i dati sve što On uzima s velikim osmijehom – to je svetost.
Ljubav i vjera idu zajedno. One upotpunjuju jedna drugu.
Čvrsto uvjerena da je svaka osoba koju je susrela jedinstvena i dragocjena i da je u svakoj susretala i ljubila Isusa, Majka je Terezija pridodavala nepodijeljenu pažnju i ljubav pojedincu pred sobom, 'jedan-na-jedan', kako je znala reći. Čak i usred mnoštva spazila bi i prišla pojedincu koji je bio u najvećoj potrebi. Ova 'čistoća vizije' i usmjerenost prema jednomu cilju bili su plod milosti i njezina vlastitoga truda.
Ljubav na djelu jest služenje, tvrdila je Majka Terezija. Služenje pretpostavlja spremnost davanja, davanja svojega vremena, svojega truda i materijalnih sredstava. Ono izražava ljubav darivatelja i susreće potrebu primatelja. To je normalan način davanja drugome do znanja da je voljen, željen i važan.
Zavjet je zahtijevao davanje siromasima ne samo svojih ruku da im služe, nego i srca da ih ljube, pritom ne tražeći bilo kakve nagrade, čak ni zahvalnosti, besplatno dajući ono što je besplatno primljeno. Izražavajući tako svoju ljubav i suosjećanje, Majka je Terezija ujedno željela i nadoknaditi za grijehe mržnje, hladnoće i nedostatka skrbi i ljubavi za siromahe u današnjemu svijetu.
Moramo biti nadnaravno sretne kada idemo u Kalighat, u Shishu Bhavan, kada idemo raditi s gubavcima, kada ih vidimo, kada ih dodirnemo. Moramo im prilaziti kao što svećenik prilazi oltaru – pune radosti. Ta nas sreća treba potaknuti da uspješno obavljamo svoj posao.
Evanđelje na pet prstiju: Vi-ste-to-učinili-Meni.
To je uvijek isti Krist koji kaže:
Bio sam gladan – ne samo hrane, nego i mira koji dolazi iz čista srca.
Bio sam žedan – ne samo vode, nego i mira koji gasi strastvenu žeđ strasti za ratom.
Bio sam gol – ne samo odjeće, nego i toga prekrasna dostojanstva tijela muškaraca i žena.
Bio sam beskućnik – ne samo zaklona od cigle, nego i srca koje razumije, koje pokriva, koje ljubi.
Jednog sam dana pokupila djevojčicu od šest godina s ulice. Mogla sam vidjeti s lica da je ta djevojčica bila jako jako gladna. Dala sam joj komad kruga, djevojčica ga je uzela i počela jesti mrvicu po mrvicu. Rekla sam joj: jedi kruh, ti si gladna, jedi kruh. A ona je pogledala u mene i rekla: Bojim se da ću, kada pojedem kruh, opet biti gladna. Mislila je dakle da će se, ako ga jede plako, polako, osjećati manje gladno. Bol gladi je strašna i to je ono gdje ti i ja možemo prići i davati do boli. Na želim da dajete tek tako, nego želim da dajete do boli. A to je davanje Božja ljubav na djelu.
Postoje mnogi, mnogi ljudi – stari ljudi, bogalji, mentalno zaostali ljudi, ljudi koji nikoga nemaju, nikoga da ih ljubi – oni su gladni ljubavi. I možda takva glad postoji u vašemu domu, u vašoj obitelji. Možda ima neka stara osoba u vašoj obitelji, možda ima bolesna osoba u vašoj obitelji. Jeste li ikada pomislili da svoju ljubav prema Bogu možete pokazati davanje osmijeha, možda samo davanjem čaše vode, možda samo sjedeći tamo i razgovarajući neko vrijeme.
Ja nikada teškoće ne nazivam 'problemima'. Ja uvijek kažem ?Božji dar' jer je uvijek mnogo lakše prihvatiti dar nego problem.
Siromasi su veliki ljudi, moramo ih poznavati, oni su vrlo dragi ljudi, oni su veliki ljudi, oni su Isus u bolno prerušenu liku.
Odnosimo li se prema siromasima kao prema našim kantama za otpatke pa im dajemo sve što ne možemo upotrijebiti ili pojesti? Ne mogu jesti tu hranu pa je dam siromasima. Ne mogu koristiti ovu stvar ili krpu pa je dam siromasima?
I pobačaj je veliko siromaštvo jer ljudi se boje djece, boje se da će dobiti još jedno dijete i morati hraniti još jedno dijete, zato dijete mora umrijeti. To je strah.
Svaki čin neposlušnosti slabi moj duhovni život.
Kako je došao neposluh? Kao što svetost dolazi iz vjernosti u malim stvarima, tako i neposluh dolazi iz nedostatka vjernosti u malim stvarima. Danas jedna stvar nije važna, a sutra dvije, i tako to ide dalje. Nikada nijedan pad ne dođe odjednom.
Najprirodnija stvar u životu obitelji koja drži obitelj zajedno, koja hrani zajednički život obitelji jest to međusobno predanje, ta poslušnost. To međusobno prihvaćanje, no ako nema te poslušnosti i predanja oca i majke jedno drugome, bit će vrlo malo hrabrosti tražiti tu poslušnost od djece.
Nije stvar u tome koliko radite, ili što radite, nego koliko ljubavi ulažete u rad, a poslušnost je ta ljubav na djelu.
Stablo postane ono što je sjeme. Ako posadim sjeme jabuke, neće izrasti banane; kakvo sjeme posadim ta će vrsta voća izniknuti.
Nikada nemojte biti toliko zauzeti da ne biste mislili na druge. Ponekad smo toliko zaokupljeni sami sobom da nemamo vremena nasmiješiti se jedni drugima.
Bog govori u tišini srca, a to je početak molitve, to je početak mira.
Strašno je vidjeti u hladnoj noći kako muškarac ili žena spavaju na komadu novina na ulici. No postoji mnogo veće beskućništvo: biti odbačen, biti neželjen, biti nevoljen. ... I to su glad, i žeđ, i golotinja i beskućništvo o kojima nam Bog govori. Da biste otvorili oči da to vidite nije dovoljno gledati, mi moramo vidjeti i pobrinuti se da ni jedan brat, ni jedna sestra nije gladna, nije gola, nije beskućnik i učiniti nešto za njega – dajući hranu, dajući ljubav, dajući odjeću, podići ga, pokazati mu poštovanje, pokazati mu nježnost i ljubav, jer on nema nikoga da ga ljubi, da ga zaštiti, da ga vodi.
Ono što ti radiš, ja ne mogu raditi, ono što ja radim, ti ne možeš raditi, ali zajedno činimo nešto lijepo za Boga. A to je veličina Božje ljubavi za nas – da nam daje priliku da postanemo svetima po djelima ljubavi koja činimo jer svetost nije luksuz rijetkih. To je vrlo jednostavna dužnost za tebe, za mene, ti na svomu položaju, na svomu poslu, ja i ostali, svatko od nas u radu, u životu za koji smo dali svoju časnu riječ Bogu... Morate pretočiti svoju ljubav prema Bogu u živo djelo. Nje stvar u tome da moram činiti, nego da volim činiti. a vi dijelite putem sebe, putem svojih ruku ono što Bog dokazuje svijetu: da ljubi svijet i po vama On nastavlja davati Isusa svijetu.
Umjesto da kažeš deset riječi, reci jednu.
Bojimo se budućnosti zato što rasipamo sadašnjost.
Koliko ljubavi pretačemo u davanje?
Osmijeh rađa osmijeh, baš kao što ljubav rađa ljubav.
Daj mi propovijedati Te bez propovijedanja, ne riječima već primjerom, privlačnom snagom, ljubaznim utjecajem onoga što činim, očitom puninom ljubavi koju moje srce osjeća za Tebe.
Post je objavljen 30.09.2011. u 14:03 sati.