Zachary Shore
Izdavač: Naknada Ljevak
Često zapadamo u kruta stanja uma a da toga nismo ni svjesni. Da bismo razumjeli kako nas takvi nazori zarobljavaju, moramo znati više o spoznavanju – o svjesnom procesu razmišljanja.
Uvjeren sam da spoznajne kikseve ne činimo zato što pogrešno razmišljamo, nego zato što razmišljamo kruto.upadamo u uobičajenu spoznajnu zamku, a to je strah od razotkrivanja – strah od toga da ćemo se pokazati slabima.
Hitnja i ljutnja dvije su najveće prepreke mudrome savjetu – hitnja, koju obično slijedi lakoumnost, i ljutnja, koja je obilježje primitivnih i uskogrudnih umova. Stoga je svatko tko tvrdi da riječi ne mogu biti vodiči djelovanja zacijelo budala ili se upravlja nekim osobitim interesima.
Ako netko probije našu fasadu, ako netko pronikne makar dijelić naše nutrine, osjećamo se izloženima i emocionalno ogoljenima.
Sram proizvodi strahovitu ambivalentnost u intimnim odnosima. Uvjeren je da neki ljudi gaje snažan osjećaj vlastite neprimjerenosti. Takvi ljudi nepresano pokušavaju izbjeći osjećaj poniženja i spriječiti druge da u njima prepoznaju osjećaj nedostojnosti. Taj se strah obično razvija u djetinjstvu. Čimbenik straha mogu uzrokovati roditelji koji iznova omalovažavaju svoju djecu i u njih usađuju 'šemu nedostojnosti'. Drugi izvor može biti ono što on naziva 'sklonošću uzmicanju', kada ljudi pokušavaju od drugih sakriti svoje emocionalne ispade, kao što su bijes, depresija ili panika. McKay objašnjava da većina ljudi, u nastojanju da prikrije osjećaj srama, stvara maske, lažna druga 'ja'. Uglavnom stvaraju umjetne osobe koje projiciraju ozračje samopouzdanja, kontrole ili besprijekornosti. Muškarci koji pate od straha od razotkrivanja obično se nastoje prikazati iznimno samopouzdanima. Oni su sveznalice koji imaju mišljenje o svemu i koji se ne boje ničega. Kada žene strahuju od izloženosti ponašaju se ili prestavljaju hladnima i suzdržanima. Bez obzira kako se taj strah očituje, osnovni je cilj, da svijet ne dozna za patnje i borbe koje se u njima odvijaju.
Pretjeranom uporabom sile ne iskazuju svoju snagu, nego otkrivaju svoju slabost. Pritom samo umanjuju položaj za koji su u zabludi mislili da ga na taj način štite. Suprotno njihovu uvjerenju, osoba koja priznaje svoje nedostatke često zadobiva poštovanje i povjerenje drugih ljudi.
Kada vođa odbija priznati pogrešku, to ne čini samo stoga što se boji razotkrivanja, nego i stoga što se istoga boje i njegovi pristalice. Ako ustanove da njihov vođa nema pravo, njegovi sljedbenici ponekad osjećaju da mu nisu smjeli pružiti pravu potporu. Kako bi izbjegli taj zaključak radije će održavati mit o njegovoj nepogrešivosti umjesto da trpe neugodnost ispravljanja pogreške.
Žrtve straha od razotkrivanja nikako ne mogu shvatiti da priznanje pogrešaka i njihovo ispravljanje nije znak slabosti, nego jasan znak snage. To pokazuje da je osoba koja je griješila poštena, odgovorna i mudra. Takvog vođu bio on roditelj ili predsjednik, vrijedi slijediti.
Nemojte se upitati što vaša zemlja može učinit z a vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju.
Ne usuđujemo se dovoditi ih u iskušenje svojom slabošću. Jer tek kada budemo imali dovoljno oružja možemo biti sigurni da ga nikada nećemo uporabiti.
Počnimo iznova, neka obje strane nikada ne zaborave da uljudnost nije znak slabosti i da je iskrenost uvijek podložna kušnji. Ne odpustimo da ikada pregovaramo iz straha, ali ne odpustimo ni da strahujemo od pregovora. Kennedy
Spoznajne zamke su opasne jer imaju puno različitih krinki, stoga izbjegavanje jedne od njih ne jamči uspješno izbjegavanje drugih. One se pojavljuju u svim kontekstima koji se mogu zamisliti. One nas vabe u svim našim odnosima, na međunarodnoj, organizacijskoj i osobnoj razini. Samo ako vrlo dobro poznajemo njihove osnovne značjke moći ćemo ih prepoznati i izbjeći.
Ljudi često nepromišljeno žrtvuju jednu dragocjenost kako bi dobili nešto drugo.
U našoj prirodi je da volimo uzbudljive novitete kojima smo skloni pridavati atribut sveobuhvatnosti, uzalud se nadajući da oni mogu pružiti opća rješenja ili predstavljati panaceju, kada takvi doprinosi zapravo tvore skromnije, iako ključne dijelove složenije slagalice. Prenaglašavanje samo jednog uzroka lako može usporiti utrku za otkrićem.
Biologija i genetske predispozicije mogu pridonijeti nastanku te bolesti, ali određenu ulogu u tome igraju i spihološki čimbenici, kao što su sposobnost pojedinca da svladava teškoće i narav te društveni čimbenici, kao što su obiteljska dinamika i potporu drugih ljudi. Naša svakodnevna iskustva mogu utjecati na kemiju mozga, a ne samo bratno. Ispitivanja su čak pokazala da psihoterapija – jednostavno razgovaranje o problemima – također može izmijeniti kemiju mozga.
Vanjski čimbenici mogu utjecati na unutarnje procese, a isticanje samo jednog uzroka može onemogućiti razumijevanje pravoga uzročnog slijeda.
Mašta nam dopušta da promatramo svijet u više dimenzija. Ona nam omogućuje da nagađamo o tome kako bi život bio mogao biti drukčiji za nas i druge ljude. Dopušta nam da promišljamo drukčije vrijednosti i ponašanja, a da ih pritom smjesta ne odbacujemo. Ako mašta počivau umu, empatija je mašta srca. Empatija nam dopušta da osjećamo što drugi osjećaju. Ona nas ohrabruje da zakoračimo u emocionalno tijelo druge osobe i da doživimo njezine instiktivne reakcije.
Spoznajnih se zamki možemo čuvati samo ako razvijemo empatiju, vježbamo maštu i odbacujemo redukcionistička rješenje. Sve te stvari mogu se osnažiti razlučivanjem nijansi unutar kategorija.
Globalizaciju valja shvatiti kao višedimenizonalan proces, koji nekima donosi blagodati, drugima nevolje i može imati pozitivne i negativne posljedice na iste ljude ovisno o konkretnome razdoblju. Preobražavajući drevne kuluture, ona stvara nove srednje klase. Ohrabruje inovacije u određenim područjima kao što je računalna tehnologija, dok istodobno sputava kreativnost u drugim područjima homogenizirajući proizvode. Ona stvara nova radna mjesta, omogućavajući nekima da grade bajkovite kuće, dok istodobno prisiljava druge da žive u sirotinjskim četvrtima dok odlaze iz sela u gradove kako bi se natjecali za najbjednije plaćene poslove koji su dostupni.
Puno je smislenije pitanje za koga je globalizacija dobra, kako i kada. Očito je da je globalizacija izvrsna za direktore multinacionalnih korporacija kojima plaće, bonusi i beneficije neprestano rastu. Ali ona istodobno ograničava te pojedince ako oni moraju živjeti unutar utvrđenih i zaštićenih zdanja, u gradovima sa siromaćnijihm četvrtima u kojima ne mogu sigurno hodati. Globalizacije je iznjedrila puno raznovrsniju hranu, ali ta je hrana istodobno nekonkurentna genetski modificiranim usjevima, ili još gore, okaljana je nesigurnim proizvodnim uvjetima u Kini ili drugim zemljama koje nemaju strogo reguliranu kontrolu. Važan je i vremenski okvri. Taqj sustav danas možda nekim donosi koristi, ali ako ogorčenost zbog nepravednosti globalizacije vodi prema mobilizaciji naroda protiv bogatih, njihovo bi se bogatsvo moglo početi redistribuirati mirnim ili nasilnim putem.
Globalizacija je korisna za siromašne ako smanjuje cijene robe široke potrošnje, ali nije korisna ko te niže cijene uzrokuju gubitak radnih mjesta zgo outsourcinga. S jednodimenzionalnoga ekonomskog stajališta ušteda na troškovima zbog jeftinije robe široke potrošnje katkad se može pretvoriti u gubitak, primjerice kada se radnici prekvalificiraju i taže novo zaposlenje.
Međutim, sa stajališta ljudskih odnosa, gubici su uvijek višedimenzionalni. Kada se tvornice zatvaraju, a jedan od roditelja mora putovati daleko od kuće u potrazi za poslom, to se duboko odražav a na obiteljske odnose. Čak i ako taj roditelj pronađe novi i bolje plaćen posao, vrijeme koje je prove izvan svoje obitelji može imati visoku cijenu. S druge strane, traženje novog posla može trajati toliko dugo da se brak raspadne zbog financijskih teškoća. Ili se pak članovi društva koji ne uspiju pronaći novo zaposlenje okreću zločinu, alkoholizmu ili nasilju u obitelji, a sve to je izrazito visoka, teško mjerljiva cijena za društvo.
Svi priznaju da je globalizacija složen proces, ali o njoj se previše raspravlja u okvirima plošnog svjetonazora. Razmišljamo li o globalizaciji u jednodimenzionalnim plošnim okvirima, neizbježno ćemo iznjedriti pojednostavljane i na posljetku, kontraproduktivne politike.
Sve kategorije sadrže stupnjeve u svome članstvu.
Stvaranje prototipova pomaže objasniti zašto propaganda može biti vrlo učinkovita. Kada čujemo riječ samac većina nas zamišlja mladića koji živi sam i koji vjerojatno često u svome momačkom stanu ugošćuje žene. Svećenik obično nije prva slika koja nam pada na um...kada prototipi imaju negativan društveni predznak nazivamo ih stereotipima.
Sijam je sačuvao svoju slobodu, ali ne ratom, nego izbjegavanjem rata vještim iskorištavanjem informacija. Bili su to izvanredni vođe, ali ne zbog svoga intelekta, nego zbog otvorenosti prema informacijama. Oni su bili informacioljupci, gorljivi za upijanjem što je moguće više znanja. Nisu se bojali drukčijih stajališta ili stranih običaja, nego su ih prigrlili. Druge religije nisu predstavljale ugrozu njihovih nazora, nego su ih proširivale. Uzbuđivale su ih nesputane rasprave s ljudima različitih mišljenja jer su rastezale njihove uvijek djelatne umove.
Kobno je za ljude kada ne vide oluju na obzoru kada je more mirno.
Infoevazivci obično ne nastoje ograničiti svoje znanje iz straha od preopterećenosti informacijama. Oni kiksaju upravo stoga što ne shvaćaju da količina informacija ne predstavlja teret.
Pogrešna je ideja da previše informacija može smetati. Nije bitna količina informacija, nego važnost količine.
Projekcija je spoznajna zamka zbog koje svjesno ili nesvjesno pretpostavljamo da će druga strana misliti poput nas i da će postupati poput nas. To je zacijelo najučestalija spoznajna zamka jer svi smo mi skloni zanemarivati stvari koje nam nisu važne. U nama se gotovo instiktivno javlja teškoća da zamislimo kako drugi možda percipiraju stvari drukčije od nas.
Povijest je laboratorij koji ne oprašta. Njezini se eksperimenti mogu izvesti samo jednom i nikada više pod identičnim okolnostima.
Iako su ceste i mostovi nedvojbeno bili korisni, lokalnome je stanovništvu znatno privlačnija bila pravda.
IBM je uspio usaditi tri ključne ideje – pobijediti, izvršiti, ekipirati – u sve razine kompanije, u njezin kolektivni um, što je dovelo do impresivnih rezultata.
Ali njegov je najveći uspjeh u tome što je izvukao svoju tvrtku iz ukopanosti. Usadivši u toga diva svijest o tome da su se poslovne okolnosti iz temelja promijenile, Gerstner je pomogao pretvoriti degenerativnost u energičnost.
Riječ je o mijenjanju DNK-a naše tvrtke kako bismo promijenili svoje stajalište o energiji.
Povijest je fluidna, a ljudi se katkad doimlju izgubljenima u vremenu zapravo su ispred vremena.
Stručnost se ne može zamijeniti sa zdravim razumom.
Spoznajna zamka panacejstva pojavljuje se kada ljudi primjenjuju uspješnu teoriju ondje gdje ona ne može uspjeti.
Ljudi koji stalno mijenjaju svoje mišljenje nestabilni su i trebali bismo ih izbjegavati. Ali puno će uspješniji biti oni koji dopuste sebi da uče, koji shvaćaju da nove informacije mogu usavršiti njihov način razmišljanja.
Sve te osobine – mentalna okretnost, spremnost suprostaviti se nazorima većine, odbijanje redukcionizma i razvijanje sposobnosti empatije i mašte – iziksuju naporan rad. Te osobine nitko u sebi ne razvija lako niti se one u nama prirodno razvijaju što smo stariji. Te su osobine osnovne sastavnice mudrosti, koje moramo izgradiit svjesnim naporima.
Večol se dio života vrti oko ustupaka i kompromisa. Ljudi vrlo brzo shvaćaju čime mogu i čime ne mogu raspolagati.
Post je objavljen 30.09.2011. u 14:01 sati.