tvrdim da je ne poznajem,
ali ja joj znam i namjenu i svrhu i reason for reason...
i imam je negdje... skrivenu.
to mjesto gdje moje vrijeme uvijek kasni barem jednu godinu,
kojeg ne vidim,
na koje zaboravim,
koje mi je toliko blizu da je postalo potpuno nedostupno,
kojeg nevidljivog ne umijem naći
osim kad se ispisanu malim slovima bez interpunkcije
bez točke i kraja
...
na satu negativne geografije
ne napipam krivim prstima.
izvučenu na svjetlo dana
paradoksalno...
prvi je uvijek ugledaju oni
koje sam u tami noći pustila
da mi zadignu kosu na vratu.
( tessa k., rujan 2011.)
...
VLAST KOSE
kada shvatim da mogu zaokrenuti čitav svoj svemir
samo jednim zanosnim zabačajem glave...
pa obujmim prstima konstelacije što bježe
istim pradavnim pokretom kojim sam nemirne pramenove hvatala u visoki rep...
(da me krune i plešu dok hodam)
... nikad se jače nemam u rukama
( tessa k., lipanj 2010.)
...
...
u lipnju 2010. otkrila sam da imam slovo viška na - ljubavi.
slovo s točkom...