Jučer sam imao priliku prisustvovati predstavljanju programa "Plan 21" Kukuriku-kaolicije koji je održan u osječkoj dvorani "Zrinjevac". Iznenađujuće veliki broj ljudi se odazvalo ovome skupu, uzevši u obzir činjenicu da je održan u srijedu u 17h. Ne baš idealno vrijeme za slavonskoga trudbenika, ali unatoč tome izuzetno velika posjeta i zainteresiranost za ono što čelnici spomenute koalicije imaju ponuditi Slavoncima i Baranjcima, kao uostalom i svim državljanima ove zemlje koja vapi za boljim sutra.
Uz glavnoga govornika i predvodnika koalicije predsjednika SDP-a Zorana Milanovića bio je tu i dr. Rajko Ostojić koji je glavni strateg zdravstvenog djela programa i vjerojatni budući ministar zdravstva kojeg često zamijene za Ranka Ostojića, drugog istaknutog SDP-ovog čelnika. Pa tako čitam komentare na pojedinim portalima gdje se „upućeni“ pojedinci ismijavaju i čude što je „Račanov ministar policije“ (misleći na Ranka Ostojića) glavni zagovornik pronatalitetne politike Kukuriku-koalicije. Uglavnom…
Dakle, zdravstvena politika koju koalicija zagovara teži ka većoj efikasnosti liječnika i medicinskog osoblja, te ka racionalnijem i učinkovitijem korištenju postojećih resursa. Naravno, ja nisam stručnjak za zdravstvo, ali ono što čujem ima mi smisla kao potencijalnom pacijentu, poželjno je i vjerujem ostvarivo. Sama činjenica izvedivosti skraćivanja liste čekanja za ovu ili onu operaciju, ovaj ili onaj liječnički pregled ili pretragu, bolju prevenciju i samim time smanjivanje smrtnosti hrvatskog pučanstva, nešto je što ulijeva nadu i što zaslužuje povjerenje. Dr. Ostojić kaže da je provedivo, dok smo od dr. Milinovića sve ove godine vidjeli da nije u stanju provesti, pa ako on ne može, vrijeme je da pokuša netko drugi. Gore zasigurno ne može biti… zlobno i neskromno rečeno, valjda čak ni ako bih ja bio ministar zdravstva…
Iznenadilo me je da su poruke koje su odaslane s ove tribine, skupa, dijaloga, predavanja ili kako god već nazvali ovaj izuzetno moderan način predstavljanja jednoga političkog programa, ili barem jednog njegovog djela, iznenađujuće pomirljive i konstruktivne. Predsjednik Milanović govorio je o „podvlačenju crte“ u stvari figurativno govoreći o življenju u sadašnjosti i budućnosti, a ne u stalnom vraćanju na prošlost, na „crvene“ i „crne“, komuniste i fašiste, Beograd i Peštu, i traženju izgovora i opravdanja za današnju lošu situaciju u nekom prošlom vremenu, čovjeku, okolnostima ili Vladi. Štoviše, predsjednik je Milanović obećao da buduća Vlada kojoj će, vjerujemo, on biti na čelu neće za svoje eventualne neuspjehe ili probleme odgovornost prebacivati na neku prošlu Vladu, već će sama preuzeti odgovornost za sve eventualne uspjehe ili neuspjehe. Politički gledajući to me pomalo iznenađuje, jer ako kola krenu nizbrdo, iako više ne znam koliko je onda veliko to hrvatsko brdo ako kola još i niže mogu ići, valjda smo onda na Himalaji, uvijek je zgodno optužiti prijašnju Vladu za sve ono što je loše u zemlji, politici, društvu ili gospodarstvu. Vidimo kako to HDZ radi, čak i danas, osam godina nakon posljednje i jedine Vlade u 20 godina postojanja ove države koja nije bila HDZ-ova. Malo-malo čujemo kako je Račanova Vlada kriva zbog ovog ili onog, kako je ovaj ili onaj ministar u tadašnjoj koalicijskoj vlasti toliko loše vodio to određeno ministarstvo i slično. Iskreno, ne mogu to više slušati jer sam umoran od toga da je za sve loše u ovoj zemlji kriv netko drugi, a za sve dobro da je zaslužna „državotvorna stranka Hrvatske demokratske zajednice“. Blago nama…
U svakom slučaju, Milanović niti u jednom trenutku nije bacio blato na HDZ ili aktualnu premijerku, na što su ga pojedinci iz publike svojim pitanjima u otvorenom dijalogu svesrdno poticali jer su ogorčeni uvjetima življenja u Slavoniji i Baranji, ali i u Hrvatskoj općenito. Štoviše, na neki je način pokušavao „opravdati“ HDZ-ovo upravljanje ovom zemljom, ne kao zlo ili namjerno stvaranje dugova, deficita i gospodarske krize, već jednostavno da je HDZ znao sigurno bi bolje vodio zemlju. Dakle, Milanović uopće ne ulazi u metafizičku analizu HDZ-a kao stranke zlih ljudi i zlih namjera, zločinačkoj organizaciji i slično, već naprotiv pomirljivim tonovima govori o toj stranci kao o stranci čiji su članovi u većini dobri i časni ljudi koji vole svoju zemlju i žele joj dobro. Naravno, ne možemo sve članove HDZ-a izjednačiti i svesti na nekakve zločince ili kriminalce samo zato što su članovi stranke za čije se vodstvo sve više pokazuje da je duboko korumpirano na svim razinama. No, svakako se postavlja pitanje zašto onda takvi neokaljani pojedinci koji su u većini (nadam se) i dalje podržavaju tu stranku time što ostaju njihovim članovima? Dalo bi se o tome raspravljati, a ako ga uopće ima, odgovor je složen.
Sve u svemu, Kukuriku-koalicija je Slavoncima i Baranjcima poslala jasnu i razumljivu poruku: znate što trenutno imate, a ovo je što mi nudimo. I kao što je jedan stari politički slogan govorio: „Bolji život svima, a ne samo njima!“.
Post je objavljen 29.09.2011. u 10:21 sati.