SUSRETI GOJKO SOKOLIĆ-KOZARIĆ, NOVLJANSKI PJESNIK VA NOVOJ ANTOLOGIJI HRVATSKOGA HAIKU-PJESNIŠTVA
Čakavski haiku, fešta od besed
Član je Udruženja hrvatskih haiku pjesnika i to va dobron društvu, a sih skupa ih je 380 pjesnicih, med kimi su i Ivanka Glogović-Klarić, Jadran Zalokar, Robert Bebek, Borivoj Bukva i drugi
Piše i slika Franjo DERANJA
Još je akademik Vladimir Devide, pjesnik i antologičar, osim ča j' bil i vrhunski matematičar, napisal za pisme Gojka Sokolića-Kozarića da su »trajan i vrijedan doprinos hrvatskome haiku-pjesništvu«. Najnovija Antologija hrvatskoga haiku-pjesništva, Đurđe Vukelić-Rožić, pod naslovom »Nepokošeno nebo, 1996-2007.« (naklada Udruge »Tri rijeke«, Ivanić Grad) to samo još jedanput potvrđuje na svoj i na nov način. Gojko j' va 'voj antologiji zastupljen s pet pisam va toj kratkoj formi ča j' i va naše pjesništvo prišla s Dalekoga Istoka.
Novljanin ki piše na novljanskoj ali i na sušačkoj čakavštini, zač je živel i va ton delu Rike, štampal je dosad puno knjig pisam, a kako j' željan i svojevrsnoga istraživanja i eksperimentiranja va čakavskom govoru i pisanju, okušal se j' i va toj formi haikua.
S tin je pokazal i to da se va čakavskomu govoru more povidat se, saki motiv i saka emocija.
Emocije, svit, život
A motiv Gojkove poezije, va sakoj formi i va sakon stihu na prvomu mestu j' ljubav. Onda prihaja svit ki j' pun ljubavi, k'o i život ki sastavljen od ljubavi i ke ljubavi j' pun ov naš svit!
Tako su nastale i Gojkove zbirke pisam, kih je vavik poticala nika jaka emocija, bila ona ispunjena dobrimi povodimi, brigun ili ničin tretin. Vavik je posridi bila emocija.
Gojkove knjige nose ove naslovi: Mrk na suhon (1996.), Novi va meni (1997.), Modro puntape (1998.), More ljubavi (1999.), Zibrani versi (2000.), I dalje zgaja (2005.), Poručki i izreke, pisme, štorije (2006.), Ono čera (2008.), a skupa z braton Josun napisal je knjigu-besedar novljanskih besed i izrazih Rječnik čakavskog govora Novog Vinodolskog (2003.) za ku su – on i brat mu Joso – dobili Godišnju nagradu Grada Novoga.
Trojezičnost
Va Antologiji hrvatskog haiku-pjesništva »Nepokošeno nebo«, autorice Đurđe Vukelić-Rožić stihovi više autorih, napisani va originali na dijalektu, prevedeni su na hrvatski književni standard, a onda prepjevani na engleski jezik. Tako se pokazalo kako se čakavski more predstavit na tri načini – po književnomu načinu pivanja, da bi se prišlo – tek va tretomu koraku – do engleskoga.
Va ovomu primjeru, haiku Gojka Sokolića-Kozarića predstavljena je va izvornomu obliku, va novljanskoj čakavštini.
Lakat na šanki,
oči va oči žmuljen.
Pogljed na križ.
Stotina čel,
još više rožic belih.
Črišnja j' procvala.
Kameniti put,
friško lajno od krave.
Fešta za muhe.
Plima va očih
sikada more pije.
Rujan nestaje.
Pod voltun
Gojko Sokolić-Kozarić rodil se j va srid grada Novoga, va deli ki se zove Pod voltun. Bilo j to va aprili, trejset i devetoga leta. Ime mu j' zibral stariji brat Joso prema imenu koga j' zatendil z jedne Početnice, s ke j' učil va prvomu razredu Pučke škole. Krstili su ga va crikvi svetih Pilipa i Jakova i još mu dodali jedno ime: Juraj. Slušal je kašnje štoriju da se j' valje prestal plakat čin je dobil i to drugo ime… Gojko i cela njegova familija do četrdeset i devetoga leta živeli su v' Novon a onda se sele na Sušak. Govorelo se j' da Gojko od toga šoka, seljenja, nikad ni bil zaspravlje prišal na se…
Osnovnu školu bil je počel i finjiva na Trsati, Srednju tehničku građevinsku na Sušaki, v' Riki, a va Zagrebi polaže i postaje viši arhitektonski tehničar.
Celi svoj radni vik dela na izgradnji Sušaka i Rike, se do mirovine. Vraća se svojun ženun Zorun va njegov, ipak, najdraži grad, va rodni Novi Vinodolski. Tu se nakon radnoga vika i dela va graditeljstvu zatvara jedan njegov životni krug, ali otvara drugi, novi.
Počinje pisat va stihu, va novljanskomu i sušačkomu govoru.
Dica i njegova Zora
Okolo njega i njegove žene su i dalje si njegovi, tako da on i njegova Zora iako su najviše vrimena oni dvoje skupa, nikad nisu sami. Š njimi j' - osin sih njihovih uspomen i dice ka navraćaju vavik i stalno - najviše njihov »čistokrvni grobniški mišanac« komu su dali ime Mel, po delu Novoga ki in je jako blizu njihove kuće. 'Oće lajat, jako lajat, ali neće ugrist, - govori Gojko. Reče se da i ovi ljubimci nakon nikoga vrimena počnu dobivat ku god osobinu i crtu vlasnika…(?!). Gojko ima dva sina Ivicu i Robija. Ivica ima ženu Dolores a Robi Zoricu. Tu su i tri vnuke – Iva, ka j' isto već objavila knjigu pisam, pa Roberta i Paula…
Gojkov stih je živ, živahan, razigran. Puno mu znači dobra dosjetka, pa mu i va pismi često bude ugođaj vedar, iako mu j' nakon bolesti i – fala Bogu, ozdravljenja – nastala cela jedna knjiga, reklo bi se opet, zaspravlje proživljene lirike (»…i opet zgaja«). Nike od njegovih pisam potaknule su i glazbenicih da ih uglazbe…
Ritmika stiha Gojka Sokolića-Kozarića potaknula je i zaslužila uglazbljivanje.
Haiku
I, najzad, povod za ov susret z Gojkon je antologija hrvaskoga haiku pjesništva. Član je Udruženja hrvatskih haiku pjesnika, i to od 1999. godine, a upravo od toga razdoblja do 2007. leta ov najnoviji antologijski izbor i obuhvaća naše autori.
Gojko j' tu va dobron društvu, a sih skupa ih je 380 pjesnicih, med kimi su i Ivanka Glogović-Klarić, Jadran Zalokar, Robert Bebek, Borivoj Bukva… samo da spomenemo nikih onih z ovoga našega riškoga kraja.
I, još o Gojkovoj haiku-poeziji i Gojku, ki »(…) slogovno-metrički strogo slijedi klasični japanski 5-7-5 uzor, (…) a dostojan je jednoga Isse, ili Busona« (Vladimir Devide).
Preuzeto iz -> http://www.novilist.hr/
Post je objavljen 29.09.2011. u 08:06 sati.