Marketing
More mi bit
Nakon dugo, možda čak i predugo vremena konačno pronalazim jedno mirno popodne samo za sebe, nekoliko sati godišnjeg odmora usred radnog tjedna, par trenutaka slatke neradice bez onog osjećaja kao da stalno nosiš tri vriće cementa na ramenima ili trke u beskonačnom kolu ukradenom od hrčka Mrvička. Ostvarena je pobjeda, mala ali zaslužena, poslovi su završeni, obećanja izvršena, ajde dobro, neću sad pretjerivat, izvršena su barem ona kratkoročna ili srednjoročna, dok bi se o nekim dugoročnim još dalo razgovarat...
Ne tangira me uopće ona svraka čije se bezumno kreštanje neobično poklapa s emitiranjem vijesti na radiju svakog punog sata, ne uzbuđujem se previše ni zbog agresorskog upada postrojbe tenkova, pardon - bagera, pikamera i višecijevnih bacača maketa na ionako preuske ulice dalmatinskog gradića kojemu je zapravo sasvim svejedno jer se već emotivno pripremio za dugi zimski san.
Stoga ne znam ni sam kako sam uspio preskočiti sve te silne barikade i duboke rovove pa se odjednom pronaći u potpuno drugom svijetu, pod liticama Prizidnice na Čiovu, neobičnom mjestu punom snažne energije koja izvire iz mora, struji u visine pa se opet odbija od strmih stijena obasjanim suncem.
Uronjen u iskonsku simbiozu prirodnih elemenata, ne preostaje mi ništa drugo nego se prepustiti svim tim magnetskim silnicama i duboko u sebi jednostavno osjetiti - mir...
Post je objavljen 29.09.2011. u 09:25 sati.