Marketing
Džudža
Nije da sam gorio od znatizelje saznati zasto mu je nadimak Džudža. Valjda zato jer smo mu se svi obracali sa "Druze", a nadimak spominjali samo kad smo izmedju sebe govorili o njemu. Bio je nas omiljeni profesor. Predavao je nadasve zanimljivo, bio odmjereno strog i potpuno pravican. Na njegovim predavanjima nitko nije smetao, ne samo zato sto se ne bi usudio, nego ponajprije da bi upio svaku njegovu rijec koja je uvijek bila prilagodjena uzrastu nas ucenika.
I pred neki dan, dok smo kusali od njegove rodjendanske torte (napunio je 84-tu) saznao sam "tajnu": Kao dijete imao je bujnu kovrcavu kosu, a u njihoj kuci je pomagala mlada Ruskinja koju je ta kosa potsjecala na njenu umrlu jednogodisnju kcerkicu. Djevojcica se je bila zvala Djurdjinka, pa je kucna pomocnica zamolila roditelje naseg buduceg nastavnika da ga od milja zove Džudža!
Hvala Vam profesore i za znanje sto ste ga nesebicno prenosili i za ovu uricu provedenu u razgovoru samo o lijepim uspomenama (ta, uz Vas nas nista lose ne veze). Nastavite jos duga ljeta uzivati u najdivnijem prizoru sto ga neki prozor moze pruziti = makarskoj luci, u kojoj cemo se opet sresti, ako Vam se vec ne putuje u "moje" bliskoistocne krajeve o kojima sam po prvi put cuo od Vas, kad ste ih povezivali sa "Jaffa" narancama!
Post je objavljen 28.09.2011. u 20:13 sati.