Pregled posta

Distorzija vremena

Sjećate se kada sam napisao kako se Igra ne sastoji od trikova? U moralnom smislu, to je sasvim istina: ništa u zavođenju ne zahtijeva laganje ili obmanu. S druge strane, neke sitnice su toliko daleko od uvriježenog mišljenja da jednostavno ne mogu ne biti nazvane trikovima. Svakome je jasno da je samopouzdanje privlačno, i ja mogu drviti o tome kako ga izgraditi. No kada se udaljim od toga, zalazim u bespuća misli, nepoznat teritorij o kojem većina neće nikada razmišljati na takav način, pogotovo ne u kontekstu zavođenja.

Primjer: Vremenska distorzija

Huh?

Ljudska prostorna memorija je vrlo snažna. Tko se ne bi mogao vratiti u mjesto odrastanja i prepoznati svaki kutak, ili se sjetiti ulica i trgovina negdje gdje je živio? Čak i kod ljudi koji se "lako izgube", ta sposobnost je i dalje prilično jaka u usporedbi s vremenskom memorijom, gdje datumi često predstavljaju nenadmašivu prepreku, a dobar je problem sjetiti se što smo jučer jeli za doručak ili jesmo li zaključali vrata. Vrijeme također, kao nešto abstraktno i fizički neopipljivo, pati od fenomena "ubrzanja" ili "usporavanja".

Čovjek vrlo slabo poima abstraktne, dugoročne rizike, bili to rizici vezani za financijske derivative, globalno zatopljenje ili mogućnost da dođe do prijevare i raspada veze. Budući da je vrijeme tako slabo percipirano kod ljudi, naslanja se na fizičke postavke, poput određenih događaja ili jezika tijela - recimo, neka istraživanja upućuju na to da se ljudi koji govore ili razmišljaju o budućnosti naginju malo naprijed, i obrnuto, a na dugim putovanjima ljudi često doživljavaju neku vrstu "bezvremenskog" transa.

Gdje tu ulazi Igra? Kroz distorziju vremena, tiho i nenametljivo. Nekim suptilnim metodama, koje iako su u normalnom razgovoru neprimjetne, mogu imati značajan utjecaj. U našem kontekstu, glavna značajka vremena je ova: što dulje poznajemo neku osobu, to joj više vjerujemo, tj. bliskiji smo s njom.
Hmmm, kako bi se ovo dalo upotrijebiti?

a) Promjena lokacije, u engleskom govornom području poznata kao 'venue bounce'. Zamisli da ideš na spoj: u jednom slučaju samo odeš na piće i sjediš tamo 3 sata. Zamisli da u drugom slučaju (spoju) odeš na piće, pijuckaš sat vremena, zatim odeš u šetnju, poviriš što se događa na nekoj izložbi/priredbi/mjestu, i napokon sjedneš na još jedno piće ili klupu, sveukupno isto u trajanju od 3 sata.


Kako ću joj reć da varim...

Ne trebam niti pitati koja će se opcija činiti duljom i ispunjenijom, zar ne? To je zato što naša svijest osjeća abstraktne pojmove (vrijeme) kroz nešto konkretnije, u ovom slučaju događaje. U drugom slučaju, svi ti događaji zajedno stvaraju dojam kao da ste proveli skupa mnogo više vremena nego što je zapravo prošlo. Osjeća li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima značajan utjecaj na to hoćete li se na kraju tih 3 sata rastati s "hajde da budemo samo prijatelji" ili prvim poljupcem.

Zato, nemoj se ukalupiti u tipičnu "kava-kava-kava" rutinu osim ako baš ne moraš zbog vremena ili klime. I ako već moraš ići u kino ili na večeru, bilo bi dobro poslije ubaciti i neki drugi događaj.

b) Vremensko skakutanje u razgovoru, gdje suptilno podsjećaš na prošlost ili budućnost i time stvaraš isti efekt "duljeg poznavanja" kao i iznad. Za razliku od neprimjetne promjene lokacije, ovo je delikatno područje i treba biti jednako ispod radara. Omega bi mogao ispaliti nešto direktno glupo, kao recimo o tome kada će imati djecu (!!!), za što je gotovo garantirano da će je uplašiti. Bolja bi metoda bila povremeno aludirati na sitnice, što detaljnije to bolje. Ja te male aluzije dodajem u neke svoje metode, ali nema razloga zašto ih svatko ne bi mogao upotrijebiti i u običnom razgovoru:

- kada smo se prvi put sreli tamo (gdje ste se upoznali), bilo mi je zabavno kako... (detalj, opažanje)
- sjećaš se kad smo još prije pričali o "..." (nastavak prošle teme, podsjetnik na vrijeme koje ste podijelili. ako je investirala vrijeme u tebe, bolja je šansa da to i nastavi)
- "da je sada zima, sjedili bi negdje na toplom i gledali snijeg vani" (ako je ljeto - pozitivna, obrnuta budućnost)
- kada sam te vidio tamo u (mjestu), primjetio sam da (lagani kompliment - Juan Antonio u slavnom filmskom upadu)

Nije bitno da se zamišlja u nekom posebnom kontekstu s tobom (ljubavnici, supružnici, brrrr!), već samo u trenutku u kojem te poznaje već dugo vremena. Bitne su mašta, emocija, energija, stav. Odigraj karte kako treba, i avantura od par tjedana će joj se poslije činiti poput godine dana.

Ali, neće li ona znati da je ta vizija prošlosti, budućnosti ili vremena provedenog zajedno, stigla upravo od tebe, i stoga je odbaciti? Ne. Zbog fenomena nazvanog "amnezija izvora" (source amnesia, potražite više ako vas zanima), ljudski mozak pamti ono što je bitno - kratki sadržaj ideje - a puno se manje zamara kontekstom - odakle je informacija stigla. S vremenom se izvor i njegova vjerodostojnost gube, a informacija ostaje kao nešto za što se "ne možemo sjetiti gdje smo to čuli". Nitko ne može za sve što zna reći gdje je to čuo ili naučio, i to je normalno.

Osim toga, lijepo se sjetiti nekog detalja od prije par tjedana (koliko žene pričaju o tome kako žele da muškarci obraćaju pozornost na detalje?) nije ništa prijeteće ni opasno, tako da, za razliku od politike, nema rizika da će te netko uhvatiti na zub i popljuvati zbog malog trika.


Suočimo se s tim, za dva mjeseca se nitko neće sjećati je li izvor ovakvih slika ('zna se!') bio dostojan povjerenja ili ne, ali svi će se sjećati da je gospodin na slici "Crveni" i po tome ga podsvjesno ocjenjivati.

Post je objavljen 28.09.2011. u 12:49 sati.