Knjiga iz naslova izašla je kao 101. izdanje u nakladi Najbiblioteke Algoritma. Iako moram priznati da: a) zazirem od knjiga koje svoju popularnost duguju popularnim serijama (takve su bile i knjige na temu Bevery Hillsa kojih se sjećam iz djetinjstva) i b) lik Dextera iz istoimene serije me do treće sezone nije uopće privukao, nije mi se svidio i nakon te treće sezone nije mi prirastao srcu, na nagovor drage osobe koja je opčinjena likom i djelom tog sociopata pročitala sam ovu knjigu.
Nije loša, daleko od toga. Međutim, za razliku od serije, ovdje glavni junak ima više potencijala za prirastanje čitateljevu srcu (inače, o fabuli neću previše jer ona navlas prati fabulu prve sezone – pa tko je gledao, gledao je), ali je za mene kasno s obzirom da sam, suprotno vlastitom čitateljskom iskustvu prvo gledala seriju, a potom čitala knjigu (ovo pravilo ima iznimaka, ali vjerujem da smo o tome već razglabali). No ukoliko nemate ranijih iskustava s kriminalističkom serijom „Dexter“, mirne duše možete pristupiti čitanju knjige. Vi koji ga jeste gledali na malim ekranima, knjigu možete čitati ne biste li otkrili razlike. One nisu velike, ali su sigurno značajne.
Zašto je knjiški Dexter bolji od televizijskog? Kao prvo, zato što je knjiga pisana u prvom licu jednine: za razliku od serije, umjesto neuvjerljivog cereka glavnog glumca, možemo čitati njegove unutarnje monologe i kroz njih se povezati s tim sociopatom kojega nitko s normalnom psihološkom motivacijom ne može u potpunosti shvatiti i prihvatiti. Kao drugo, već spomenute „male, ali značajne razlike“ u fabuli dodaju svojevrsnu uvjerljivost glavnom liku. Konačno, ne zaboravite kako „mašta radi svašta“, u ovom, ali i u svim drugim slučajevima u kojima svjesno birate pomučiti se malo za vlastito zadovoljstvo umjesto da dobijete cjelokupno iskustvo servirano na pladnju. Uživajte u čitanju!
Post je objavljen 05.10.2011. u 18:29 sati.