Konačno je stigao i taj dan! Zapravo, bila je večer kad smo stigli u Madrid. Bili smo smješteni u školi St. Bonaventura (koju vode franjevci konventualci) zajedno s još šestotinjak mladih iz Kanade, Italije, Francuske, Njemačke, Slovenije, Amerike itd. E sad, da ne bih ja opet počeo kao s Barcelonom, jer je ovoga teksta već previše, reći ću vam samo par stvari. Da, Madrid je ogroman. Da, ima hrpu trgova, parkova, spomenika i ostalih stvari pored kojih se morate slikat, ali ćete za 2 tjedna naravno zaboraviti što je to. Da, hvala Bogu postoji metro kojim ste na bilo kojem mjestu za desetak minuta. I zadnji da, to je sve što ću govoriti o znamenitostima Madrida jer ako vas više zanima - guglajte braćo!
Ovdje je sad bitnije spomenuti neke zanimljivosti direktno vezane uz naše junake. Sigurno vas ponovno zanima što su jeli. Nećemo ih valjda pustit da dva tjedna jedu krekere i vodu. Bilo bi to ponizno i vrlo franjevački, ali budimo realni . Dakle po Madridu bi tražili restorane s naljepnicom susreta koja bi označavala da na tom mjestu možemo jesti na bonove koje smo dobili (unaprijed platili ). Tu samo moram spomenuti prvi dan kada smo stigli i za ručak (neki sretnici) dobili juhu. Divan je osjećaj pojesti nešto žlicom nakon tjedan dana sendviča .
Tuširanje je isto bilo vrlo zanimljivo. Naime, tuševi iz kojih je tekla ledena voda, bili su otvarani oko 11 navečer i radili do negdje 1 ujutro. Prvih par puta ljudima se činilo da riskiraju infarkt tuširanjem takvom vodom. Ali onda shvatiš da nisi od pamuka pa se smočiš u 3 sekunde, drhtiš i šamponiraš se još 3/4 sekunde, a ako si te sreće da ti ne ugase vodu dok si pun šampona, ispereš se u još 3 sekunde i bježiš pod ručnik. Pojedinci dan danas imaju traume i tikove od toga. Ajde, bar će pamtit susret .