Prsti...koji pletu mrežu
od vrištućih dodira,
ruke...koje su bile nađene
mada nisu znale...
odrazi...sjene...
plešu iluzorni ples...
Bestjelesna igra
moćnog i jakog,
mahnitog i podivljalog...
treperenje plavosjenovitog
drhtaja u nijansama zore,
suze i osmijeh...opipljivi sjaj...
Stakleno rasipanje i krhkost,
uranjanje u blještavilo boja,
snaga dodira koja lomi
riječi, očekivanja , pripadanje...
samo misli...isprepletene
u horizontima...
Trenutak kada čuješ
sve odgovore u vjetru...
i kada dodirneš granicu sna,
rukama ,prstima i očima...
isprepletenim u najstvarnijoj
vrištućoj iluziji.
Post je objavljen 27.09.2011. u 00:32 sati.