Marketing
Jean Michel Jarre - “Oxygene" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 04 10 u 20:10 sati
U povodu skorog gostovanja Jean Michel Jarrea u metropoli, predstavit cemo njegov prvi album “Oxygene” i dati kratak prikaz njegove karijere.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Jedno je muziku slusat i stvorit neko misljenje o njoj, a sasvim drugo tu istu muziku prezentirat, i pokusat biti koliko toliko objektivan.
Mogu slobodno rec da je ovaj put razlika izmedju prvog i drugog poprilicno velika.
Razlog lezi u cinjenici da san Jean Michel Jarrea slusa od prvoga dana od kad je izda “Oxygene”, ali san ga uvik slusa sa dozon reserve.
Njegova komercjalnost i jednostavnost izraza me i nebi toliko smetala, kao ni u mnogim drugim slucajevima, da istovremeno na sceni nisu djelovale na desetine kreativnijih umjetnika i sastava.
I jednostavno za njega nisan ima vrimena.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Govoriti o njegovoj biografiji, je relativno lako, na majci svih mreza ima dovoljno informacija. Ali ono teze, je govoriti o njegovoj muzici a pri tom ne upasti u zamku neobjektivnosti ili jos gore, iskljucive subjektivnosti.
Zivotni put Jean Michel Jarrea zapocima 1948 godine u Lyonu. Otac mu je bija poznati kompozitor filmske muzike, Mauricije Jarre.
Od malena sjeda za piano i u najranijem djetinstvu dobrano koraca razlicitim vrstama muzike. Upijajuci ritam ulice kao ulicni svirac, svirajuci jazz, potom gitaru u rock bandu, Jean se formira kao muzicar. Drugu plovinu njegove kreativne licnosti, onu kompozitorsku, puni uticaj Pierre Schaeffera, pionira avangarde.
Slusajuci puls avangardne i midstream muzike sedamdesetih godina, Jean Michel Jarre kreira svoj blend elektronske muzike, vjesto balansirajuci izmedju zvuka kao pokretackog faktora kompozicije i melodijskih linija koje dakako, nose i donose onu komercjalnu komponentu, toliko neobicnu za avangardnu muziku tog doba.
Izlazak analognih sintysizera na trziste dozvoljava mu finalno uoblicavanje muzickog izricaja i potom izdavanja prvog albuma, “Oxygene”.
U stvari to mu je bija treci album, ali onaj pravi i svima poznati Jean MIchel Jarre zapocima sa “Oxygenom”.
“Oxygene” izlazi 1976 godine, snimljen u vlastitom studiju i produciran od strane Jarrea.
Album je u stvari sazdan od sest djelova koji kreairaju tri cjeline. Mimo toga, svih sest djelova su mogli komodno biti izdani kao singlice, sta dovoljno govor i o pjevnosti cjelokupnog djela.
Pored izrazite komercjalne komponente album nudi i dah klasicne kompozicije. Drugim rijecima, iako odsviran elektronskim instrumentima, album donosi cisti klasicni pristup kompoziciji.
Ono sta je piscu ovih redaka najvridnije na ovom albumu je zvuk kao temelj kompozicije ali i kao temelj cjelokupnog djela. Dok Pink Floyd upotrebljavaju zvuk kao efekt da bi docarali atmosferu ili prenjeli poruku, Jean Michel Jarre, taj isti zvuk pretace u nosica albuma i daje mu glavnu i ujedno, jedinu ulogu.
Pazljivim slusanjem otkrivaju se mnogobrojni slojevi zvucne slike, a djelo tim vise impresionira jer je Jarre uspija iz kokofonskih zvukova stvariti sklad koji nerijetko nosi melodiju a i sam postaje predivna linija koja se danima piva u sebi i nakon sta se album odslusa.
Niko ne spori da je “Oxygene” main stream album. Ali isto tako, niko ne moze zanjekati da je “Oxygene” album koji sadrzi u sebi i te kako jake ambijentalne elemente.
Isto tako, niko ne moze zanjekati da u sebi sadrzi embrio New Agea i nadolazeceg elektronskog Disco trenda.
Ono sta je Jarre u stvari uspija sa ovim albumom je priblizavanje elektronske muzike masama.
I ako sa ove povjesne distance ocjenjujemo njegov doprinos muzickoj umjetnosti, onda ce vjerovatno povjest o njemu govoriti u tom smjeru.
Kad govorimo o Jean Michel Jarreu, moramo naglasiti jos jedanu bitnu cinjenicu.
Jean Michel Jarre nije stao na lovorikama planetarne slave. U svojim nastupima ubacuje novu tehnologiju, lasere i strobshow elemete. Pozornica postaje vizualni produzetak audio dozivljaja. U stvari, uvodi multimedijalni performance i prije nego je ric multimedija uopce i izmisljena.
I za kraj ovog djela prikaza, jos par cinjenica.
Iako je tesko nasao izdavaca, album nakon porodjajnih muka postaje monster hit i prodaje se u nevjerovatnih 15 miljuna primjeraka.
Impresivno za nepoznatog mladog umjetnika.
Nadalje, Jean Michel Jarre je bija prvi zapadni umjetnik koji je ima nastup u Kini.
I jos jedna, nevjerovatna cinjenica, od koje se coviku najezi koza.
Na Place de la Concorde, 1979 godine, Jean Michel Jarre odrzava koncert pred miljun ljudi.
Miljun ljudi je doslo gledat i slusat samo njega.
Miljun ljudi !!!
I jos preko 100 miljuna ga je gledalo preko direktnog prenosa na TV.
Album otvara "Oxygene (Part I)". U stvari, kako je i sam autor izjavija “Oxygene (Part I i Part II)” su u stvari suita podjeljena u dva dila. Bilo kako bilo, prvi dio je kompozicijski skoro pa klasicna uvertira.
Jedina razlika, pored upotrebe samih instrumenata, je odsustvo “setnje” kroz sljedece stavke.
Kreirajuci fluidnu atmosferu ala Tangerin Dream, Jarre nadahnuto smjesta muzicke segmente na muzickoj vremenskoj liniji. Po uzoru na starijeg Olfielda, ocito je da nastoji svim silama izbjeci puko nabrajanje zvukova i pasaza. Prvi dio nas uvodi direktno u drugi, koji u samom startu dobiva na dinamici i Jarre pokazuje ono po cemu ce biti poznat ostatak zivota. Jednostavan elektronski ritam, prekrasna melodija, i posebno na ovom albumu, nevjerovatno puno novih i svjezih zvukova.
Drugi dio je istovremeno i posveta uzoru. Duh Vangelisa izviruje iza svakog kantuna ovog stavka.
Treci stavak bez pauze nastavlja album i vraca nas u nesto mirnije vode. Sam pristup ovoj temi odaje Jarreov interes za Pink Floyd. Tema obiluje pinkovskom atmosferom ali ne i sadrzajem. Ovaj potonji se naslanja na Schulzea i Tangerine Dream.
Angaziravsi vjerovatno sve moguce kapacitete svojih syntisajzera Jarre radi premosnicu prema daleko poznatijem cetvrtom stavku. U stvari, cetvrti stavak obiljezava album i daje mu onu komercjalnu komponentu.
Zapocima strahovito poletnim ritmom na kojem potom zaplovi melodija, poslusana toliko puta da je postala dio zvucnog okruzenja u kojem zivimo.
Jarre ovdje dolazi do punog izrazaja. Tema nafilovana ritmom, prelivena prekrasnom melodijom, nakrcana zvukovima koji izlaze svako malo na povrsinu, pa cak nas i vode prema sljedecm ritmu ili prelazu.
Cudnovato napisano i izvedeno a imajuci na umu godinu nastanka i majstorksi producirano
Album nastavlja peti stavak koji kao i u prethodnim slucajevima sa sljedecim tvori logicnu cjelinu. Fluidna atmosfera, toliko svojstvena psihodeliji i elektronskoj muzici toga doba, skoro pa zatvara sam album. Nadogradjujuci muzicku paletu Jarre izbjegava trapulu monotonije i ponavljanja, djeleci stavak na dva djela.
Interesantno je za napomenit da je iz drugoga djela, Giorgio Moroder besramno uzeja cjeli pasus ukljucujuci ritam i melodiju kao i sve popratne zvukove i sa Donom Summer izdao “I Feel Love”, sa kojom je otvorio eru elektronske disco muzike i pobrao lovorike.
Bilo kako bilo, ono sta sljedi je zabetoniralo Jarrea za sva vremena. Sesti stavak ga je upisao u besmrtne jer i dan danas ne prodje dan, a da svako od nas iz nekog medija ne cuje ovu kompoziciju ili bar neki njen fragment.
O njoj ne triba trosit rici jer zvuk govori sam za sebe.
Prekrasno i neponovljivo.
Toliko logike sastavljene od tako stranih komponenata u muzici objedinjenih na jednom mistu.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Jean Michel Jarre je nasatvija sa radom i 1978 godine izlazi njegov drugi album “Equinox”.
Proglasavan od kritike, a od publike prihvacen, kao dostojni nasljednik “Oxygenea”, “Equinox” betonira Jarreov status i utire put njegovoj karijeri.
Piscu ovih redaka “Equinox” nije nikad lega. Razlog vjerovatno lezi u vjecnom problemu “drugog albuma”.
Rijetki su koji su uspili preci ovaj prag neokrnjeni, a Jean Michel Jarre nije medju njima.
Dok “Oxygene” obiluje logicki nanizanim ritmickim djelovima, protkanim zvucnim podlogama, umivenim melodijama, “Equinox” sve to pomalo isforsirano donosi, stvarajuci privid plicine i bezidejnosti.
U “Oxygeneu” Jarre viseslojnim slaganjem zvukova stvara njegovu dubinu, slika metalnu impresiju modernoga doba. I to fali nasljedniku.
I kao posljednje ali ne manje vazno, “Oxygene” je prepun novih zvukova, cudne mjesavine hladnog metalnog sintetiziranog zvuka koji kreira tople melodiske linije.
Sve je to na “Equinoxu” ponovljeno, ali sa manje sadrazaja ili kako bi po domacu rekli, sa manje “suga”.
Jean Michel Jarre je nastavio izdavati albume, ne toliko izazovne ni revolucionarne, ali uvjek dovoljne da zadovolje armiju fanova.
Od izdavanja “Oxygenea” do danasnjih dana, njegovi albumi su se prodali u 80 miljuna primjeraka.
Njegovi nastupi su uvik bili i jos uvik su senzacija i jedistveni multimedijalni dozivljaj.
To je do sada dokazao nebrojeno puta.
I u tome je otisao mozda najdalje od svih muzicara/kompozitora moderne glazbe.
Toliko daleko, da ce ga povjest u tom kontekstu pamtiti vise kao performera nego kao muzicara.
Bilo kako bilo, ili kao performera ili kao nekoga ko je priblizio elektronsku muziku masama ili kao nekoga ko je pretocio klasicnu kompoziciju u elektronsku i obogatio je nevjerovatnim zvukovima, Jean Michel Jarre ostaje velika licnost dvadesetog stoljeca, licnost koja je miljunima podarila radost muzike i njena ugodjaja.
I za to mu triba dati kredit i za to mu fala.
I za sam kraj, majka svih pitanja, di smistit Jarrea u kontekstu vremena i muzike, znajuci da su u to vrime na pozornici bili aktivni Mike Olfield, Klaus Schulze, Tangerin Dream, Brian Eno, Vangelis i jos mnogi manje poznati ali ne i manje dobri umjetnici?
Jean Michele Jarre je u biti uzeo muziku Tengerine Dreama i Klaus Schulzea, skratio teme i uvio ih u pjevnu ambalazu.
I mada je pri tom uzeo magiju Vangelisa, melodiju Mike Olfielda, ambijent Brian Ena, ne mozemo mu zanjekati orginalnost te stoga ipak zasluzuje svoje misto u prvoj ligi.
Eto
Bija je to prikaz albuma “Oxygene”, Francuskog kompozitora i performera Jean Michel Jarrea te kratki prikaz njegove karijere, a u povodu gostovanja u metropoli.
Svi koji se odluce otici na koncert, koji se odrzava u dvorani Vatroslav Lisinski, neka se pripreme na uragan zvuka i svitla, neka se pripreme na dogadjaj kojeg ce pamtiti ciloga zibvota.
Dobra zabava – ako se tako moze zazelit, jer koncert Jarrea je daleko vise od zabave, njegov koncert je nezaboravno iskustvo.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
Music LP-Underground - Live Streaming
feta
Post je objavljen 30.09.2011. u 07:00 sati.