Marketing
Jesu li Marokanci couscous manijaci i ovisnici o čaju od mente? I dimi li se kif na Sjeveru? (Uvod)
Postoje stereotipi i postoje STEREOTIPI. Primjerice, da su Škoti škrti, Česi siromašni ko crkveni miševi, Talijani vječiti romantici, Skandinavci dosadno pedantni, a Hrvati ultraradišni narod. Kod ovih posljednjih, cijela Vlada, zatim sto pedeset i tri tutleka u onoj zgradurini na Markovom trgu koju volimo nazivati Parlamentom, a zapravo je jednostavno najveća Spavaonica Hrvatske, i na kraju cijela armija drugih političara, tutleka nad tutlecima, koji svaki pripada nekoj od sto četrnaest registriranih političkih stranaka u “Lijepoj našoj” (oboje pod strogim navodnicima), najbolji su primjeri hrvatske radišnosti.
Ali ja nisam ovdje da baljezgarim o nama Hrvatima. Iako se o nama zaista naširoko može baljezgariti. Već me zanima koliko su stereotipni uistinu jedni Marokanci, narod koji broji nekih trideset i tri milijuna duša, i među njima sigurno ima tutleka, koji su se udomaćili tamo negdje u sjeverozapadnom kutku Afrike, oko nekakvog Atlasa i uz nekakvu Saharu. Jesu li svi Marokanci Berberi? Da li je jedino o čemu razmišljaju i sanjaju da jednog lijepog dana njihova patera sretno doplovi do Espańe (ili im je bolje da s obzirom na trenutno stanje na Pirinejima ipak ostanu doma i ne gube vrijeme jer Španjolska polako, ali sigurno tone)? Jesu li Marokanci couscous manijaci i ovisnici o čaju od mente? I dimi li se kif na Sjeveru?
Ovo mi je treći put u Maroku. Prvi put obuhvatio sam središnji dio i Jug. Drugi put je bio samo Marakeš. Treći pohod je pohod na Sjever. Baš prije nekoliko dana strašio me jedan ludi Španjolac (mislim da je ovaj pridjev 'ludi' ovdje višak jer Španjolac kojemu ne fali barem jedna, a iz iskustva kažem i više daski u glavi, jednostavno ne postoji) da se pazim na Sjeveru jer oni na Sjeveru su opasni, smutljivci i lopovi. 'Moros' – tako ih je nazvao moj «dragi» Španjolac. Ali nisu li Sjever i Jug uvijek različiti? Nešto kao nebo i zemlja, crno i bijelo, sunce i mjesec? Uzmimo primjer divne Španjolske – Sjever bi se najradije odvojio od pijavičnog Juga. A tek Italija? Hmmm, Hrvatska? Nek mi se javi netko odozgo tko ne misli da su tamo dolje oni Dalmatinci lijenčine koje bi najradije dane provodili u krevetu, a da im istodobno netko šalje novac. No ofens pliz.
U Maroku su čini se zamijenili uloge pa je Jug taj koji bi najradije šutnuo Sjever nogom u guzicu. A ta guzica bi mogla biti Meknes, možda Chefchaouen ili pak Tanger. Dragi moji, pustite me da prođem, a onda se šutirajte koliko hoćete. Ipak, sjevernojužni antagonizam i ovdje dakle postoji.
Ovo moje putovanje dolazi na desetgodišnjicu mog prvog backpacking putovanja. Bilo je to na samom početku jednog ugodnog listopada Anno Domini MMI. Tjedan dana Budimpešte, Bratislave i Brna. Od tada sam donekle evoluirao i malo sam umorniji. Ali svijet i dalje volim promatrati. Doduše ne onim očima pomalo naivnog dvadesetogodišnjaka, već nešto malo zrelijim. A svijet je velik, bez obzira na onu poznatu da je svijet malen. I ima još puno mjesta koja bih volio posjetiti, kao i onih u koja bih se volio vratiti. Zato dragi moj, ne želim gubiti dragocjeno vrijeme na ovo svoje uvodno baljezgarenje. Pozdravljam vas iz Casablance. I vrijeme je da krenem!
Post je objavljen 26.09.2011. u 12:20 sati.