Marketing
"Joj, a gdje mi je buketić...?"
Dani priprema konačno su pri kraju; ide se!!! Sam sam sebi smiješan; spremao sam se ko' mlada za vjenčanje :-) Najprije papirologija i komunikacija; rezerviranje motela i provjera ispunjavanja brojnih uslova, pronalaženje odgovarajućeg putnog osiguranja za desetoro ljudi na pet dana... Lako je kad idem nekamo sam - uvijek ću se snaći, ali sad mi se pred očima pojavljuje nemila scena; hrpa premorenih bajkera dolazi u motel, a tamo nas blijedo gledaju i nemaju pojma ni o kakvoj rezervaciji - a nemaju ni mjesta! Već čujem urlik nezadovoljstva: "Zmayskiiii!!!". Nisam bio miran sve dok mi u rukama nije bila printana potvrda rezervacije.
Drugi dio pripreme bio je još zahtjevniji i ozbiljniji; ova se vožnja kvalificira za "Iron Butt!" Valja nam prijeći tisuću milja u 24 sata, dakle, 1.610 kilometara, (biti će zapravo nešto više) i to po strogim pravilima i poštujući složenu proceduru Iron Butt Association; zamisli razočaranja i upiranja prstom (i šakom, i šakom!) u nejakog mene kada odvozimo sve kako valja pa ispadne da sam zaboravio na neku formalnost, da nisam pokupio neku ključnu potvrdu! Kako ljudima nadoknaditi taj trud; ma, objesili bi me na tavan među šunke! Hvala Michael (Michael Kneebone, predsjednik IBA, op.a.), na strpljenju i polaganom objašnjavanju! 
Naravno, to je sveukupno put od kojih 3.500 km, pa sam pažljiv i prilikom pripreme Tene za tu vožnjicu; zamjena pregorjele žaruljice na komandnoj ploči (vozim tako već neko vrijeme; da bih je promjenio moram skidati crash-barove, bočne oklope, prednju masku i vjetrobran, i tek onda napokon sat. Doljevanje ulja (troši mačka deci na 1.000 km; nije puno za tinejđerku - sedamnaest joj je godina tek, i 180.000 km za njom), i provjera svakog dostupnog šrafa i spoja - ali sad sam bar siguran u nju. Tu je i odabir opreme, i promišljanje o svakoj pojedinoj sitnici koja ti može zatrebati na petodnevnom putovanju.
Post je objavljen 22.09.2011. u 09:31 sati.