Gotovo da nema fotografa koji barem jednom nije negdje imao susret sa zaštitarima koji su tvrdili kako je "fotografiranje zabranjeno" iako nigdje nije bilo nikakvog vidljivog znaka zabrane.
U takvim situacijama je često veliki problem što većina fotografa ne zna kako reagirati i kako se postaviti. S druge strane, problem su ponekad i pojedini previše revni zaštitari, koji si ponekad i bahatim nastupom žele u startu osigurati "autoritet", uvjereni da su zbog zaštitarske uniforme nedodirljvi i uvijek u pravu.
Općenito, prilikom ulaza u neki objekt ili teren, potrebno je voditi računa o tome je li fotografiranje zabranjeno na ulazu postavljenim znakom. Ako znaka zabrane nema, a prostor je de facto javan (parkovi, trgovački i sportski centri, pothodnici isl.) fotografiranje se smatra dozvoljenim, pogotovo u situacijama ako na ulazu postoje svi drugi mogući znakovi zabrane (kao npr. zabranjeno uvođenje pasa, zabranjeno rolanje, zabranjeno pušenje itd.) a onoga zabrane fotografiranja nema.
Naravno, uvijek se postavlja pitanje što učiniti ako dođe do susreta sa zaštitarima.
Kako postoji neki uobičajeni repertoar fraza koje se u takvim slučajevima mogu čuti od zaštitara, evo nekoliko primjera što učiniti i kako ispravno reagirati u takvim situacijama:
Kao uvod se uglavnom može čuti:
** "Ovdje je fotografiranje zabranjeno."
Što učiniti: Upitati zaštitara gdje se na ulazu nalazi vidljivo istaknut znak zabrane. Ukoliko se ovaj opravdava da su to "odluke nadređenih" odgovoriti na način da bi onda te "odluke nadređenih" trebale biti jasno određene postavljenim znakovima na ulazu.
Nakon ovakvog uvoda najčešće slijedi:
** "Pokažite mi što ste snimili" (ili varijacija)
Što učiniti: Odbiti. Pretragu smije obavljati jedino policija, i to samo ako ima osnovanu sumnju ili sudski nalog.
Što ne učiniti: Pokazivati dotičnome snimljene slike (pogtovo ne na način da se dotičnome da fotoaparat u ruke.)
** "Morat ćete brisati slike" (ili varijacija)
Što učiniti: Odbiti. Zaštitari nemaju ovlasti zahtjevati uništavanje slika. Jednom kad je fotografija snimljena ona predstavlja intelektualno vlasništvo autora i jedino sud može narediti njeno uništavanje.
Što ne učiniti: Obrisati slike.
** "Dajte mi film/memorijsku karticu/fotoaparat" (ili varijacija)
Što učiniti: Odbiti. Zaštitari nemaju ovlasti oduzimanja predmeta. Takvu ovlast ima samo policija (ako postoji osnovana sumnja ili sudski nalog), a za svaki privremeno oduzeti predmet policija je dužna dati pismenu potvrdu.
Što ne učiniti: Dati zaštitaru film/memorijsku karticu/fotoaprat.
** "Dajte mi osobnu iskaznicu"
Što učiniti: Odbiti. Iako zaštitari imaju ovlasti utvrditi identitet osoba (samo u zgradi ili na prostoru koji štite!), svaka osoba koju zaštitar želi legitimirati to ima pravo odbiti. U tom slučaju, ukoliko zaštitar stvrno želi doznati identitet zaustvljene osobe, morati će pozvati policiju.
** "Vlasnik je zabranio snimanje zgrade." (ovo se često događa ispred zgrada)
Što učiniti: Reći zaštitaru da je zgrada javno vidljiva, a da on na javnoj površini ispred zgrade nema nikakve ovlasti jer nije policija. Kao niti vlasnik zgrade.
Nadalje, u slučaju da se dogodi diskriminacija, tj. ako u blizini netko neometan snima manjim fotoaparatom, a zaštitar intervenira zbog dSLR-a, treba zaštitaru postaviti i to pitanje; bez obzira na veličinu fotoaparata, fotografiranje je fotografiranje.
Inače, uputno je već nakon prva dva-tri pitanja (i odgovarajućih odgovora) zaštitaru postaviti pitanje "Da li me zadržavate ili mogu ići?" Naime, kako zaštitari imaju ovlasti "privremeno ograničiti slobodu kretanja" (što bi se laički reklo "zadržati osobu do dolaska policije"), ukoliko zaštitar u vezi zadržavanja odgovari potvrdno, on u tom slučaju on mora odmah pozvati policiju i opravdati razlog zaustavljanja.
No ako se dogodi da zaštitar upućuje prijetnje fizičkim nasiljem ili uništavanjem opreme, ako pokuša u bilo kojem trenutku oteti aparat iz ruku, ili pak bez potrebe upotrijebi fizičku snagu (počevši od guranja ruke u objektiv pa nadalje) potrebno je odmah pozvati policiju, te odmah nakon uspostavljanja veze naglasiti da se radi o maltretiranju od strane zaštitara. Praksa je u većini slučajeva pokazala da takve situacije nakon dolaska policije u većini slučajeva završavaju na način da zaštitar bude u problemima, dok fotograf najčešće može slobodno dalje nastaviti s onime što je do tada radio.
Post je objavljen 11.10.2011. u 00:00 sati.