Hegel je propovijedao pravocrtni napredak. Hegel nije imao pojma. Kao ni Marx, barem u jednom dijelu. Circulo Vitae? Nope. Iskustvo je pokazalo da gospodin Murphy sa svojim zakonima i aksiomima još najbolje kotira. To je iz perspektive nas optimističnih, ali sa iskustvom.
Život naravno uvijek ide dalje, oko toga nema dvojbe. Jedino su tempo i dinamika tog hodanja u dalj ono što me ponekad razoružava. I ponavljanja. Korak naprijed, jedan i pol nazad. Coda. Da Capo Al Fine. Izvučeš nekako taj refren na površinu, iščupaš tu codu na tonu koji ti je već duže vrijeme previsok, ali unatoč tomu iščupaš to iz sebe kao da ti život o tomu ovisi i onda skužiš da sve to još jednom moraš ponoviti. Ha! Jesi li mislila da je gotovo? E pa, malo si se prešla.
Jedino... mene to zabavlja. Na nekoj čudnoj razini me to sve skupa zabavlja. Zabavljaju me te neke čudne kave, socijalni kontakti koji su mi kao novi, neisprobane partiture po kojima se tek treba naučiti snalaziti. Pa makar i samo do idućeg refrena. I makar morala satima hodati da posložim lebdeće note u glavi.
Post je objavljen 25.09.2011. u 18:42 sati.