Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prophetanemo

Marketing

Nisam ubio muhu. Uhvatio sam ju i bacio kroz prozor.

To ne znači da muhu nisam pokušao ubiti. Problem je bio taj da mi je svaki put ubojstvo propalo. Onda sam pomislio da će biti bitno lakše uhvatiti muhu i to je upalilo od prve. Ako komu slučajno još nije poznato, sve što treba je uhvatiti šakom zrak desetak centimetara iznad mjesta gdje sjedi muha. Ako ih nešto uplaši, muhe odlete, ali prvo naprave zuj uvis. Upornost s kojom uvijek rade isto omogućava muholovcima sigurnu lovinu.



Neke je stvari zanimljivije ne posebno najavljivati. Isto ću učiniti i s onime što ću napraviti neki drugi dan na nekom drugom mjestu, pod uvjetom da to zbilja napravim. U suprotnom nije važno. Već sam otkrio da s dosta visokim učinkom kršim obećanja. Zato ponekad obećavam suprotno, u nadi da ću kršenjem tog obećanja napraviti što već treba.

"I am always alone. But just now I want to be alone by myself."

Terry Pratchett, Reaper man (rečenicu izgovara Smrt, čest pozitivac iz Pratchettovih romana)

Citiram ju kao dosta zgodnu distinkciju između psihičke i fizičke samoće. A i zato jer sam već davno primijetio da me prva smeta ako bude bez potonje, što će pak reći da me ljudsko društvo rijetko kad veseli. Manjak ljudi u odgovarajućem razvojnom dobu stvara teško ugasivu naviku. Makar, kad malo proanaliziram situacije, ljudi nije nedostajalo. Ja sam i u najgušćim okruženjima nalazio načina da budem po strani, čak lakše nego kad bi se okolina svodila na mali broj jedinki (jednu osobu je teže ignorirati nego dvije). Obično je bilo dovoljno ne ići za ljudima, a u ekstremnim situacijama pomaže i kretanje u suprotnom smjeru.

Toliko o korisnim savjetima. Sad moram otkriti što me obneveselilo.
- To što znaš što i kako moraš napraviti kako bi sve ispalo kako treba?
- To što si cijeli dan potrošio da napraviš ništa?
- To što niti ništa nisi uspio napraviti jer je ipak ispalo nešto malo?
- To što su muhe bile dvije, a sad nema nijedne, premda si kroz prozor izbacio samo jednu?
- To što pola dana slušaš onu grozotu koju si ovdje postavio?
- To što si zaboravio naslov i isto tako genijalan uvod?
- To što si previše vremena za računalom?
- To što je ova rečenica zapravo podla improvizacija?
- To što si shvatio da su tvorci humora najtužniji ljudi?
- To što je nesreća jedini put do stvaralaštva?
- To što ćeš sutra opet prespavati jutro?
- To što ćeš četiri godine provesti uglavnom van države?
- To što ne možeš ništa, možeš sve, a ustvari tu i tamo ponešto?
- To što uvijek uspiješ napraviti sve bitne greške i par nebitnih, čisto radi dojma?
- To što otkriće nečega što opća teorija relativnosti ne obuhvaća neće napraviti nikakvu revoluciju, budući da niti relativnost skoro nitko ne kuži?
- To što ćeš se jednom probuditi nakon života koji se uglavnom nije događao?
- To što te zapravo nije briga?
- To što znaš previše i premalo?
- To što si po drugi put zapeo pred ovim teškim poslom smišljanja pitanja?
Bez brige, jedan je navodno triput pa je opet došao do kraja.
- To što je ono završilo kako je završilo, a ne kako pričaju, što nitko ne želi priznati?
- To što ćeš sutra čitati ovo i misliti si: "Ajmemeni, zar sam to ja?"
- To što nedostatak crtice kvari simetriju?
- To što ovo nije smiješno?
- To što zapravo bi želio pisati nešto što će ti kasnije biti smiješno?
- To što bi bilo pametnije otići prekinuti svijest do jutra?
- To što se uglavnom ljutiš bezveze?
- To što se ljutiš što se ljutiš bezveze, što je tek bezveze?
- To što ti se na čas učini da si nešto uhvatio, a onda se probudiš?
- To što sad ozbiljno pretjeruješ s ovim crticama, odajući tako dojam nekoga tko jest nezadovoljan?
- To što sve treba biti kako jest, a ne drugačije?
- To što bi sve, da počneš ispočetka, bilo drugačije, a opet isto?
- To što su panteoni ukinuti pa božanstva čame u dosadnim utvrdama, umjesto da negdje banče?
- To što ti ne treba zrcalo da vidiš kakav si?
- To što ti se zapravo dopada ovakovo kukulelekanje?
- To što zapravo djeluje?
- To što znaš protiv čega djeluje?

Mislim da je muzika kriva. Negdje oko bezbrižnog prekida čemer je ustupio mjesto ironiji, a tu sam negdje i prestao ispočetka vrtjeti Faustovu smrt.
- Traži se novi eksperiment.
Naravno, ali što ćemo dalje pisati?
- Dugo već nismo ništa. Tako da možemo bilo što.
- Muzika pokrenuta. Imat ćemo tri runde, a onda novu konstantaciju stanja svijesti.
Gotovo da se veselim svojoj budućoj nesreći. Bit će to malo kontradiktorno, a ako nađem da muzika zbilja toliko djeluje na raspoloženje onda ću se još i ljutiti što sam toliko podložan pukim vibracijama plinovitog medija.
- I to bezveze.
Već konstantirasmo da je svaka ljutnja bezveze. Pogotovo one koje su vezane za stvari koje ne možemo mijenjati ili možemo pa se umjesto toga ljutimo.
- Zasad idemo očekivano.
Ovo je dosta inventivan način kršenja obećanja. Uranio si za dvije trećine vremena.
- Dešava se. Malmö.
- ?
- Htjedoh reći Uppsala.
- Što ne Stockholm?
On će doći na red kad budem mogao biti skroman bez mogućnosti da netko to shvati ozbiljno.
- Znači nikad?
- Više nego nikad. Kao da misliš napraviti nešto tek kad se ona lubanja koju držiš na balkonu pretvori u ovcu.
- To bi tražilo okret strijele vremena i zapravo povratak u prošlost, što u ovom kontekstu nema smisla.
- Nema smisla općenito. Nikad je dovoljan izraz, premda neki ljudi misle da nikad treba govoriti upravo toliko često.
- Što se, da se izbjegne paradoks poput onog u koji je upao čovjek koji je nespomenutu izreku izgovarao i po više puta na dan, a spomenutu riječ duplo češće, elegantno rješava taktičnim supstitucijama, a ne šumskim divovima s brkovima i svečanim odijelima.
Počeli smo spavati, što će reći da je eksperiment manjeviše propao.
- Načelno nije. Stanje se jest malo unazadilo. Sad samo trebamo prebaciti opet na nešto veselije. Već je ono što imamo dovoljno da se uspostavi nekakva korelacija, ali s tim dodatnim eksperimentom imamo iza sebe jedan pokus više, a k tomu i opit više.
Sviđa mi se riječ opit. Djeluje kao neka opojna tekućina.
- Zapravo, djeluje više kao opis nekoga tko je tu tekućinu ulio u se.
- A na se i poda se?
- To samo ako pretjera s onim "u se".
- Ili ako misli na nešto drugo.
Definitivno pozitivnija muzika stvara pozitivnije misli.
- Ja sam trebao prvo dati izvješće.
Zakasnio si.
- Ne, nego si ti ubrzao.
Mislim da u ovoj situaciji neće nijedan doći do pobjede.
- Ajmo radije najaviti nekakvu muziku.



- A gdje je najava?
O tomu je već bilo riječî.

Post je objavljen 25.09.2011. u 01:23 sati.