Zadnjih godina sve je češća pojava da svako malo u javnost "procure" intimne fotografije i filmovi poznatih osoba, bilo da se radi npr. o seriji slika snimljenih u odrazu kupaonskog zrcala, ili o kakvom kućnom amaterskom porniću.
Redovita opravdanja koja se nakon toga od tih osoba mogu čuti su ta da su dotičnima takve slike "ukradene". Bilo na način da su "izgubile mobitel", ili im je netko ukrao slike s laptopa na servisu i tome slično.
Iako naivna i površna svjetina možda može progutati priče o tome kako se radi o slučajnosti, krađi ili podvali/osveti (što s eu nekim rijetkim slučajevim i dosita zna dogoditi), ipak onima malo inteligentnijima je jasno da kada se jedna te ista slučajnost događa malo prečesto (tj. redovito), tada to više nije slučajnost.
Ako se krene i od same pretpostavke da je većina "javnih ososba" i "estradnih ličnosti" javno poznata samo zbog njihove opsesivne potrebe da u svakom trenutku budu u centru (medijske) pažnje, nije teško doći do zaključka da neki od njih, kada im karijera krene "nizbrdo" ili im ponestane ideja kako da na sebe privuku pozornost, to učine tako da im "slučajno" u javnost "procure" intimne slike.
U svakom slučaju najsigurnije je - ne snimati takve slike i video. No kako neki imaju potrebu to ipak činiti, inteligentni znaju da bi se takve škakljive privatne snimke uvijek trebale držati na sigurnom i daleko od očiju onih kojima te snimke nisu namjenjene (u albumu, na CD-u, video kaseti ili memorijskoj kartici koji su dobro "bunkerirani" da čak ni pljačkaši ne mogu naći). S druge strane, mobitel i njemu slične sprave (laptopi, smartphoni, MP3 playeri isl) je vrlo lako izgubiti. Ili "izgubiti".
Post je objavljen 03.10.2011. u 00:00 sati.