Marketing
hrvatski glamur
- revitalizirani post od 23.9.2011.
Kao zgodna mlada konobarica ubrzo se svikla da joj mušterije dolaze sa svakojakim prijedlozima koji su se svi svodili na jedno te isto. Nakon što je u nekoliko navrata nasjela, zaključila je da to jedno te isto nije bog zna što i više je se nije moglo lako navući na išta. Ipak joj to iskustvo nije nimalo koristilo kada su jednoga dana navratila neka dva mlađa muškarca i ohrabrivši se s nekoliko rundi pića ponudili joj se da fotografira za srednje stranice „Playbaya“. Naravno da im nije vjerovala da bi je zaista fotografirali za srednju stranicu „Playbaya“, onu koja se razvlači, sve dok joj nisu pokazali svježi primjerak toga magazina i svoje dokumente koji su dokazivali da to zaista mogu. Na to je potpuno izgubila glavu.
Fotografirati se za srednje stranice „Playbaya“! Nije mogla ni zamisliti što bi joj sve reklo njeno društvo, prijateljice i prijatelji, da joj to uspije. Dokazala bi da nije zauvijek zakopana u tom kafiću koji mora otvoriti još po mraku da bi poslužila lokalne kronere koji je dočekaju cupkajući pred zaključanim vratima ili se boriti da ih navečer izbaci da bi stigla na posljednji noćni autobus. Zamišljala se kako daje intervjue u „Red carpetu“, kako hoda u elegantnim haljinama po crvenom tepihu dok je blicevi zasljepljuju, kako se celebrity tiskaju oko nje na glamuroznim zabavama, već se vidjela na palubi jahte dok joj se preplanuli sin vlasnika koji se očito mnogo bavi sportom udvara... Pa razne novine pišu o njoj svakoga dana, što je odjenula za koji izlazak i gdje je pila kavu i s kim, što bi joj falilo? To je životna prilika! Kasnije bi mogla postati pjevačica, ionako često pjevuši dok premješta sanduke s flašama.
Nažalost ni „Playbay“ nije što je nekada bio. Urednik joj je objasno da zbog raznih objektivnih razloga ništa ne plaćaju modelima, ali i to joj je samo razgaljivalo srce jer se nije više razgovaralo o njoj kao o bilo kome, nego joj se priznavao status modela.
Najveći problem bio je kako privoliti majku da se suglasi s tim fotografiranjem jer se neće moći od nje sakriti kad magazin bude objavljen. Već će se naći tko će joj dojaviti… Znala je da majku može pokolebati samo jedan argument. Kako je majka bila izluđena stalnom neimaštinom i dugovima, rekla joj je da će za to dobiti mnogo novaca. Pred tim argumentom majka je ostala bez obrane i pristala.
Drugi problem bio je također u novcima. Prije snimanja morala je otići i na depilaciju i na frizuru i kozmetičarki, a sva odjeća i obuća koju je imala bila je stara i nikakva. Kako bi to izgledalo da dođe na snimanje za „Playbay“ kao čudo!
Posudila je 25.000 kuna od kamatara koji je svakodnevno navraćao u lokal. Uvijek je bio prema njoj pristojan i srdačan i kad ga je zamolila nije pravio nikakvih problema. Od tih novaca je prvo isplatila sve majčine dugove, a kad su fotografije objavljene počastila je cijelo svoje društvo. Svi su bili oduševljeni, osim gazde kojemu je jasno dala na znanje da više ne može raditi s njom što mu se prohtije, da treba biti sretan što djevojka sa srednjih stranica „Playbaya“ radi u njegovoj rupi (dokle još radi), da ona nije bilo tko, i on je to uzeo na znanje. Promet u lokalu se u narednih mjesec dana utrostručio, pa je morao zaposliti još dvije konobarice, pa se nije bunio što ga Suzana više neće jer se prebacio na njih.
Suzanu su zaista počeli pozivati da svojim prisustvom uveliča razne „ivente“, otvaranje novih butika i diskoklubova i slično, gdje je uvijek bila okružena drugim lijepim djevojkama i svašta se događalo, ali je nekako na kraju uvijek ispadalo da za takve prigode više novaca potroši nego što zaradi. Razgovarala je s kamatarom i sve mu objasnila i on je pokazao veliko razumijevanje za njene teškoće. Suglasio se da na neko vrijeme odgode vraćanje onoga što joj je dao, a ona će kad joj krene vratiti i više od onoga što su se na početku dogovorili. Prošlo je tako učas i šest mjeseci.
Nakon šest mjeseci kamatar je svratio i podsjetio je da je došlo vrijeme vratiti dug. „Zar već?“, začudila se. Onaj put je bio nepokolebljiv. Da, došlo je vrijeme. Pokušavala mu je objasniti da još nije uspjela ostvariti ništa od onoga što je planirala, ali postoje mnoge naznake da će joj uskoro uspjeti, razni ljudi joj nude svašta, ali sve se svodi na jedno te isto i ona je dovoljno pametna da to prepozna, pa čeka pravu priliku. Kamatar joj je na to odvalio šamarčinu.
Zaprepaštena i u suzama pokušala mu je objasniti da nije red da se tako prema njoj ponaša, ali joj je odvalio još jednu šamarčinu, pa još jednu. Pokušavala ga je smiriti objašnjavajući mu da ipak ima svoj posao konobarice i gazda joj je čak nešto povisio plaću, a dobiva i više napojnica, pa mu može plaćati svakog mjeseca i u jedno deset godina sve će mu vratiti. Kamatar je na to rekao da nema vremena toliko čekati, no kako je ona lijepa djevojka pokazati će razumijevanje, izaći joj u susret, pa niti ne mora vraćati novce, nego može vraćati u naturi. Za početak može mu odmah popušiti u skladištu iza šanka, a nakon posla može doći njemu kući da to obave kako treba. Pristala je samo da ga se riješi i izvuče iz te neugodne situacije, te da stigne razmisliti što će, ali nije stigla jer ju je dočekao nakon posla sa svojim autom i odveo sebi.
Od tada ona odrađuje svoj dug kamataru „u naturi“. Dapače, on joj nimalo ne brani izlaziti, čak joj povremeno daje novaca da si nešto kupi, ode kozmetičarki i frizerki, kupi nove cipele i slično. Kako ti izlasci traju do ranih jutarnjih sati, nije mogla nastaviti raditi kao konobarica, pa joj on daje i neke novce „da ima“, da može reći majci da je zaradila manekenstvom i poziranjem. Svaki puta kad objave njenu fotografiju u nekim novinama ili blistavoj reviji majka ih izrezuje i lijepi u poseban album, a kamatar se toliko obraduje da joj ugura nekoliko krupnih novčanica u torbicu. Za uzvrat mora izlaziti i s ljudima za koje joj on kaže, praviti im društvo ili napraviti što god od nje zatraže. Svako objavljivanje njene fotografije u novinama ili pojavljivanje na televiziji samo povećava potražnju za njom i podiže joj cijenu. U nekoliko navrata joj je dogovorio da bude hostesa na izložbama automobila ili slično, ali čak kad neki takav posao i sama pronađe mora mu dati sve što zaradi, a on njoj udijeli tek dio.
Pokušala se požaliti jednom tipu za kojeg se zna da je na nekoj značajnoj funkciji u policiji kojemu ju je kamatar dosta često slao. Žalila se da je ucjenjivana, pod prijetnjama i izrabljivana, ali joj taj nije ništa vjerovao i odbio je slušati njenu žalopojku tvrdeći da mu samo kvari raspoloženje. Ipak, jednoga dana je banuo nepozvan kamataru, a nju su istjerali da ne sluša što razgovaraju. Kad se vratila kamatar je urlao na nju dva sata kako je mogla biti tako glupa da priča takve budalaštine naokolo, ali je nije tukao. Nakon toga ju je počeo slati da se vrzma oko ljudi koji policajca zanimaju, pokuša im prići što bliže, što njoj obično lako uspijeva, i dojavljuje sve što o njima može saznati.
Ona sanja o tome da sretne šarmantnog, brižnog i bogatog muškarca koji izvukao je iz svega, ali joj se kamatar podsmjehuje da se zanosi ludorijama. Taj bi trebao biti vrlo bogat da otkupi sve kompromitirajuće fotografije i filmove s njom u glavnoj ulozi koje je on kolekcionirao, a najvjerojatnije bi se predomislio od ikakvih ozbiljnih namjera kada bi ih vidio. Možda bi bilo dovoljno da njen spasitelj bude dovoljno utjecajan i moćan da može narediti kamataru da uništi sve lascivne materijale i zaista je spavala s nekolicinom koji su zadovoljavali te zahtjeve, ali njima je na pameti bilo samo jedno te isto i nije bilo ni govora da bi je oženili. Dok tako sanjari ponekad se s nostalgijom sjeća gazde kafića koji zbog povelike škembe nije mogao duboko utjerati svog ionako maloga. Čini joj se da je to bilo vrlo davno, u nekom predživotu, iako je od tada prošlo tek malo više od dvije godine.
Ona je jedna od zvjezdica hrvatske glamurozne scene, kao takva je uzor mnogim mladim ljepuškastim djevojčicama i djevojkama koje bi također željele postati kao i druge njoj slične.
Post je objavljen 01.09.2015. u 10:10 sati.